42 minute jakog svjetla dnevno povezano s nižim rizikom od demencije, pokazala je studija na skoro 88.000 osoba

Dnevna izloženost svjetlu pokazala se boljim pokazateljem rizika od demencije od šest tradicionalnih faktora, uključujući gojaznost, konzumaciju alkohola, zagađenje zraka i gubitak sluha, sugeriše novo istraživanje sprovedeno među gotovo 88.000 starijih osoba.

Studija, objavljena u časopisu General Psychiatry, pokazala je da ispitanici izloženi većoj količini dnevne svjetlosti imaju manju vjerovatnoću da u narednih desetak godina razviju demenciju. Što je izloženost duža — bilo prirodnom, bilo vještačkom svjetlu — povezanost je jača. Tako je boravak od najmanje 42 minute dnevno u jakom svjetlu (5.000 luksa ili više) povezan s 17 posto nižim relativnim rizikom od demencije.

„Noćne ptice" imale i veću korist

Kod osoba koje kasno ostaju budne, poznatih kao „noćne ptice", povezanost je bila još izraženija: veća dnevna izloženost svjetlu bila je povezana s rizikom nižim i do 41 posto. Efekat je bio posebno vidljiv i kod osoba s većom noćnom izloženošću svjetlu, kao i kod nosilaca APOE ε4 alela, genetskog faktora rizika za demenciju, kod kojih je rizik bio do 27 posto niži.

Istraživači, na čelu s timom Univerziteta medicinskih nauka u Guangzhouu (Guangzhou Medical University) u Kini, analizirali su podatke iz UK Biobanka. Učesnici su sedam dana neprekidno nosili senzor svjetla, a oni s većom dnevnom izloženošću imali su znatno manji rizik od demencije oko osam godina kasnije.

„Ovi nalazi pozicioniraju izloženost dnevnom svjetlu kao nov, snažan i mjerljiv pokazatelj rizika od demencije", napisali su autori studije. Prema njihovim riječima, rezultati bi mogli usmjeriti buduća istraživanja intervencija zasnovanih na svjetlu, kao i javnozdravstvene smjernice koje bi preporučile veću dnevnu izloženost svjetlu kao jeftinu strategiju za očuvanje zdravlja mozga, posebno u rizičnim skupinama.

Kako svjetlo djeluje na mozak

Biološki sat čovjeka prirodno se sinhronizuje sa sunčevom svjetlošću — kada svjetlo uđe u oči, aktivira „glavni sat" u mozgu koji reguliše dnevne ritmove tijela. Autori navode da je ranijih istraživanja o vezi između izloženosti svjetlu i kognitivnog opadanja iznenađujuće malo, iako mnogi pacijenti s demencijom pate od poremećaja spavanja ili ciklusa spavanja i budnosti. „Nijedno ranije istraživanje nije ispitivalo povezanost između prosječne dnevne i noćne izloženosti svjetlu i rizika od demencije", istakli su.

Precizan mehanizam nije poznat, ali je u ovom opservacionom istraživanju uočeno da su ispitanici s većom dnevnom izloženošću svjetlu imali veću zapreminu ili površinu dijelova medijalnog temporalnog režnja, područja važnog za pamćenje koje demencija često prvo zahvati. Moguće je i da svjetlo djeluje indirektno: ranija istraživanja pokazuju da dnevni nivoi svjetla mogu predviđati manji rizik od major depresivnog poremećaja, koji je sam faktor rizika za demenciju.

Autori predlažu osiguravanje svjetlije dnevne izloženosti, primjerice od najmanje 1.000 luksa, kao jednostavnu mjeru prevencije psihijatrijskih poremećaja i demencije. Kako navode, to je posebno važno jer ljudi u modernom društvu provode gotovo 90 posto dana u zatvorenom, pod vještačkim osvjetljenjem koje danju obično pruža nedovoljnu jačinu (oko 300 do 500 luksa).