Aerobne vježbe uz video podršku ubrzale oporavak mladih nakon potresa mozga

Postepeno povećavanje tjelesne aktivnosti uz daljinsku podršku kroz sedmične video pozive pomoglo je mladima da se brže oporave od simptoma potresa mozga. Rezultati istraživanja objavljenog u časopisu JAMA Pediatrics pokazali su da su učesnici koji su vježbali aerobne vježbe navodili brže poboljšanje od onih kojima je dodijeljeno istezanje.

Potres mozga nastaje kada sila naglo pomjeri mozak unutar lobanje. Većina ljudi se oporavi za nekoliko dana ili sedmica, ali kod nekih simptomi poput glavobolje, problema s koncentracijom i poremećenog sna traju znatno duže. Sara Chrisman, pedijatrica iz Seattle Children's koja je vodila istraživanje, rekla je za ScienceAlert da produžen oporavak kod tinejdžera može umnogome zakomplikovati život – zaostaju u školi, gube kontakt s prijateljima i teško im se vratiti u normalu.

Ranija istraživanja pokazala su da aerobna vježba, koja podiže puls, može pomoći u ranom oporavku, ali su ti pristupi zahtijevali ponovljene posjete klinikama, poput testiranja na traci za trčanje. Chrisman i njene kolege htjeli su ispitati može li se program sprovesti daljinski i da li vježbanje pomaže i u kasnijoj fazi oporavka.

Kako je sprovedeno istraživanje

U istraživanje je uključeno 210 učesnika u dobi od 11 do 18 godina iz četiri američke države. Svi su još imali simptome i nisu dobili odobrenje za povratak u sport. Povreda im se u prosjeku dogodila oko 73 dana ranije, a kod nekih i do godinu dana prije. Oko tri četvrtine učesnika potres mozga zadobilo je u sudaru vezanom za sport, dok su ostali uzroci bili sudari van sporta i saobraćajne nesreće.

Istraživači su nasumično podijelili učesnike: 104 na aerobno vježbanje i 106 na istezanje. Svi su nastavili uobičajenu njegu zbog potresa mozga. Grupa za aerobne vježbe dobila je fitnes narukvice i početni cilj pulsa od oko 120 otkucaja u minuti, izračunat prema godinama. Počeli su s deset minuta vježbanja na tom nivou, uz uputu da stanu ako se neki simptom pogorša za dva poena.

Većina je izabrala brzo hodanje ili bicikl za vježbanje, u okvirima koje je odobrio njihov ljekar. Tokom šest sedmica obučeni zdravstveni treneri su im kroz sedmične video pozive pratili napredak i simptome. Kako su učesnici podnosili aktivnost, cilj je podizan na oko 150 otkucaja u minuti, a zatim su produžavane sesije. Grupa za istezanje je također vježbala svakodnevno i imala sedmične razgovore s trenerima, pa su obje grupe imale redovnu pažnju i podršku.

Rezultati

Popravile su se obje grupe, ali su se simptomi brže smanjivali u grupi koja je aerobno vježbala. Tri mjeseca nakon uključivanja u istraživanje ta je grupa izvijestila o većem poboljšanju simptoma i kvaliteta života povezanog sa zdravljem. Prosječno dodatno poboljšanje iznosilo je oko tri poena na upitniku simptoma (učesnici su na početku imali oko 32 poena) i četiri poena na mjeri kvaliteta života. Nisu prijavljene nikakve nuspojave povezane s učešćem u ispitivanju.

Daljinska podrška mogla bi olakšati pristup, posebno porodicama koje žive daleko od specijalističkih službi. Nije sasvim jasno zašto je program pomogao. Chrisman je objasnila da su druga istraživanja povezala redovno vježbanje s boljim pamćenjem i koncentracijom, što potencijalno uključuje supstance koje podržavaju rast nervnih ćelija, ali ovo ispitivanje taj mehanizam nije mjerilo. Istraživači nisu mogli razdvojiti ni efekat same vježbe od efekta nošenja fitnes narukvice ili od toga što je učesnicima dato odobrenje da budu aktivniji.

Glavobolja koja se pojavi tokom vježbanja može mladu osobu učiniti opreznom prema ponovnom kretanju. „Imati nekoga ko vas vodi kroz program postepenog podizanja pulsa može vam pomoći da prevaziđete taj strah dok se ne vratite svojoj uobičajenoj rutini", objasnila je Chrisman.

Bitno se pokazalo i vrijeme početka. Eksploratorne analize pokazale su dodatnu korist kod učesnika uključenih unutar 90 dana od povrede, dok oni koji su počeli više od 90 dana nakon povrede nisu imali jasnu prednost u odnosu na istezanje.

„Ljudi sa simptomima koji traju duže od tri mjeseca možda trebaju intenzivniju podršku da se vrate na pravi put, uključujući pomoć sa školom, snom i raspoloženjem", rekla je Chrisman.

Nakon šest sedmica i šest mjeseci razlike između grupa u simptomima potresa mozga i kvalitetu života povezanom sa zdravljem nisu bile statistički značajne. San, anksioznost i simptomi depresije poboljšali su se u obje grupe, bez jasne dodatne koristi od aerobnog vježbanja. Budući da je većina povreda bila vezana za sport, nalazi možda neće jednako vrijediti za potrese mozga iz drugih uzroka. Chrisman je naglasila važnost rada s ljekarom, prijavljivanja pogoršanja simptoma i izbjegavanja sporta i drugih ograničenih aktivnosti dok se ne dobije odobrenje.

Tim je svoj pristup oporavku sažeo riječima: „mozak se liječi radeći". „Cilj je svaki dan napraviti malo više, i na kraju ćete doći tamo gdje trebate biti", rekla je Chrisman za ScienceAlert.