Analiza drevne DNK: "divovski ždral" iz 1870. zapravo je obični ždral koji se smanjio

Još 1870. godine francuski biolog Alphonse Milne-Edwards proučavao je veliku, drevnu kost noge ždrala pronađenu u pećini u južnoj Francuskoj. Kost je bila znatno šira od kostiju današnjih ždralova — sarus ždrala (Antigone antigone) i običnog ždrala (Grus grus), pa je zaključio da pripada zasebnoj, izumrloj vrsti divovskog ždrala iz kasnog pleistocena, koju je nazvao Grus primigenia.

Nova analiza drevne DNK pokazala je, međutim, da ta vrsta vjerovatno nikada nije ni postojala. Divovski ždral nije izumro — on je s vremenom jednostavno postao manji.

DNK umjesto oblika kostiju

"Prethodne studije su koristile samo veličinu i oblik kostiju kako bi pokušale razumjeti ove velike ptice", objasnio je paleoekolog John Stewart s Bournemouth Universityja u Engleskoj. Upotreba analize DNK, dodaje on, dala je precizniju sliku onoga što te kosti predstavljaju. Rezultati njegovog tima objavljeni su u časopisu Royal Society Open Science.

Istraživači su analizirali 18 drevnih kostiju ždrala pronađenih u Engleskoj, Velsu, Francuskoj, Njemačkoj i na Balearskim ostrvima. Među njima su bile kosti običnog ždrala različitih veličina i par kostiju ranije svrstanih u G. primigenia. Postupak podrazumijeva bušenje kosti i uzimanje malog uzorka praha iz njene unutrašnjosti, iz kojeg se zatim izdvaja i umnožava DNK.

Tipični primjerak koji je opisao Milne-Edwards, a koji se čuva u pariskom Muséum national d'Histoire naturelle, nije testiran jer je previše dragocjen za bušenje. Zbog toga postoji mala mogućnost da je G. primigenia ipak zasebna vrsta, ali istraživači navode da je to malo vjerovatno.

DNK svih testiranih uzoraka bila je ista — svi su pripadali običnom ždralu, bez obzira na razlike u fizičkom izgledu. "Posumnjali smo da ovi veliki ždralovi nisu izumrli, već da su predstavljali veće jedinke evropskog običnog ždrala", rekao je Stewart. Ždralovi imaju krupnije mužjake i manje ženke, što je, po njegovom mišljenju, doprinijelo ranijem vjerovanju da postoje dvije vrste — današnji obični ždral i izumrla, veća vrsta.

Zašto su ždralovi postali manji?

Analiza je otvorila novo pitanje: zašto su se obični ždralovi nakon 11. vijeka nove ere u cjelini smanjili? "Primamljivo je zaključiti da se promjena veličine običnog ždrala može pripisati klimatskim promjenama i/ili promjenama u korištenju zemljišta od strane ljudi, poput isušivanja močvara, ali za sada to ostaje nagađanje", naveli su autori studije.