Anđelka Stević-Žugić 25. oktobra u BKC-u izvodi monodramu „Šta me opet snađe"

Glumica Anđelka Stević-Žugić, koju publika pamti po seriji „Andrija i Anđelka" i brojnim pozorišnim ulogama, ponovo nastupa u Sarajevu. U nedjelju, 25. oktobra, u 20 sati, na sceni Bosanskog kulturnog centra (BKC) izvest će monodramu „Šta me opet snađe", duhovitu i emotivnu priču o ženi koja nakon razvoda pokušava pronaći sebe.

U predstavi tumači Jovanku Joku Jakovljević, junakinju koja se suočava s ljubavnim razočaranjima i izazovima novog životnog poglavlja. Predstava je dosad odigrana gotovo 200 puta, a Stević-Žugić je za „Dnevni avaz" ispričala šta očekuje od susreta sa sarajevskom publikom.

„Sarajevo je publika pred kojom ne možete baš da se provučete na lijepe oči. Ljudi imaju osjećaj za humor, ali i za to kad neko pokušava da im proda maglu", rekla je glumica, dodavši da bi voljela da se u Sarajevu smijemo glasno i „bez mnogo pristojnosti".

Objasnila je i zašto je odabrala teme razvoda, ljubavi i novih početaka: „O ljubavi se mnogo priča, a o njenim posljedicama nedovoljno." Njena junakinja, ističe, nije žena koja je sve shvatila i sada dijeli savjete, nego osoba koja pokušava da se snađe, često pogrešno procijeni situaciju i nastavi dalje. „U tome je vrlo ljudska", kaže glumica.

Monodrama je zahtjevan format, priznaje Stević-Žugić, jer u njoj ne igra samo Joku nego i čitav njen svijet — bez kolege koji bi joj dobacio repliku. Kaže da se u liku prepoznaje u potrebi da se stvari drže pod kontrolom, iako to ne polazi uvijek za rukom.

Razgovarajući o humoru kao načinu suočavanja s problemima, glumica je rekla da ljudi imaju prilično sofisticiran način da kažu da im nije dobro, a da to niko ne primijeti. Smijeh, dodaje, nije nužno bježanje od problema.

„Nekad tek kada nešto izgovorimo kroz šalu, možemo da podnesemo da to čujemo", zaključila je Stević-Žugić.

Na pitanje šta bi voljela da publika ponese iz predstave, osim smijeha i dobrog raspoloženja, odgovorila je: „Voljela bih da žene prestanu toliko da se kažnjavaju zbog svojih životnih izbora. Naročito zbog onih koje su napravile iz ljubavi, uvjerenja da će se neko promijeniti ili želje da sačuvaju nešto što im je važno."

„Ne mislim da svaka žena mora da počinje ispočetka, da se razvodi, mijenja posao ili odlazi na Bali da bi pronašla sebe. Nekad je najveća promjena da konačno kažeš šta misliš", poručila je, dodavši: „Voljela bih da publika iz ove predstave ponese malo više razumijevanja za svoje nesavršenosti. Ne zato što treba da se pomirimo sa svim što nam se događa, nego zato što je lakše promijeniti nešto u svom životu kad ne provodiš pola energije u tome da se stidiš što ti se uopšte dogodilo."