Avokado u Indiji: od ploda koji su jeli samo psi do unosnog biznisa

Potražnja za avokadom u Indiji posljednjih godina doživljava pravi procvat, a sa njom rastu i ambicije domaćih uzgajivača. Još početkom prošle decenije ovaj egzotični plod bio je toliko nepopularan da su ga jeli samo psi — pa je nosio nadimak „pasje voće".

Od drveta za hlad do isplativog usjeva

U kompaniji Cottanad Plantations, koja se u brdima Wayanada u državi Kerala bavi uzgojem kakaa, gume, kafe i začina, avokado je prvobitno služio isključivo kao zasjena za plantaže kafe. Madhu Bopaiah, grupni menadžer s 26 godina iskustva u plantažnoj industriji, prisjeća se da niko nije razmišljao o avokadu kao komercijalnom usjevu — sve dok bollywoodska glumica Šilpa Šeti oko 2011. godine nije javno promovisala avokado kao sredstvo za njegu kože. Potražnja je naglo skočila, a cijene su se udvostručile.

Danas Cottanad avokadu posvećuje 40 jutara, s prošlogodišnjim prinosom od 10 do 15 tona i planom da u naredne tri do četiri godine dostignu 40 do 50 tona. Ključnu ulogu odigrao je transfer znanja od južnoafričkih stručnjaka — kompanija je prešla na podignute gredice, veće razmake između stabala i nove metode sadnje prilagođene osjetljivom korijenovom sistemu avokada.

Uvoz trostruko veći od domaće proizvodnje

Koliko je prostora za rast domaćeg uzgoja, najjasnije govore brojke koje navodi Manilal Palliyath, promoter indijske industrije avokada: godišnji uvoz dostiže oko 15.000 tona, dok domaća proizvodnja pokriva tek 8.000 do 9.000 tona. Palliyath naglašava da klimatske promjene dodatno otežavaju uzgoj tradicionalnih usjeva poput kafe i bibera, što farmere sve više usmjerava ka diverzifikaciji — a avokado se nameće kao logičan izbor.

Restorani još uvijek biraju uvozni plod

Rastuća potražnja, međutim, ne znači automatski pobjedu domaćeg proizvoda na tanjirima. Hussain Shahzad, izvršni kuhar grupe Hunger Inc. Hospitality koja vodi četiri mumbajska restorana — među njima Veronica's i The Bombay Canteen — objašnjava da lokalni avokado napreduje, ali da kvalitet i dostupnost previše zavise od sezone i regije. Njegovim restoranima potrebna je ujednačenost u okusu, teksturi, veličini i zrenju, što trenutno garantuje samo uvozna roba. Ipak, Shahzad ističe da bi rado koristio domaći proizvod čim ovaj dostigne potrebni standard, jer je podrška lokalnoj poljoprivredi dio filozofije njegovih restorana.

Lekcije iz Izraela za indijske voćnjake

Upravo na tom zadatku — podizanju kvaliteta na svjetski nivo — radi preduzetnik Haršit Godha iz Bhopala u državi Madhya Pradesh. Nakon mjesec dana obuke u Izraelu, 2021. godine osnovao je Indo-Israel Avocado Nursery i od tada isporučio oko 18.000 sadnica međunarodnih sorti poput Hassa i Pinkertona farmerima širom zemlje.

Godha se poziva na izraelski model kao dokaz da je profesionalni uzgoj moguć i u nepovoljnim uslovima — ova mala zemlja obrađuje oko 13.000 hektara avokada uprkos tome što osam mjeseci godišnje gotovo nema kiše. No, prelazak s tradicionalnog na komercijalni uzgoj zahtijeva temeljito znanje. Stablo se ne može jednostavno uzgojiti iz sjemenke: potrebna je posebno odabrana podloga otporna na lokalne uslove, na koju se kalemi sorta koja daje željeni plod. Uz to, bez pravilne rezidbe stablo naraste i do osam metara za šest do sedam godina, što berbu čini praktično nemogućom. Jednako je važan i raspored sadnje različitih sorti, jer se avokado ne može lako sam oprašiti — ženski i muški cvijet moraju biti otvoreni u isto vrijeme na susjednim stablima različitih varijanti.