Barene paprike po starinskom receptu: tajna je u kratkom kuhanju

Zimnica od barenih paprika godinama se sprema u kućnim kuhinjama, bez posebne opreme i bez zahtjevnih koraka. Sve, zapravo, zavisi od jedne jedine stvari — koliko dugo plodovi provedu u vrelom prelivu. Trebaju popustiti taman toliko da ruka lako smjesti svaki komad u teglu, a da i nakon nekoliko mjeseci ostanu čvrsti i zadrže ukus.

Kakvi plodovi idu u zimnicu

Sve počinje pranjem i pregledom svake paprike. U teglu ide isključivo ono što je zdravo, čvrsto i bez oštećenja. Peteljka i sjemenke mogu ostati ili biti uklonjene — odluka zavisi samo od toga kako planirate slagati tegle.

Preliv i kratko barenje

Na dvije litre vode dolazi litar sirćeta, a u istu šerpu potom i 250 ml ulja, so i šećer. Sve se drži na vatri dok ne prokuha. Čim uzavri, paprike ulaze u tečnost u nekoliko navrata i zadržavaju se kratko, tek da blago omekšaju. Predugo kuhanje je greška: paprika koja se prekuha izgubi i oblik i teksturu dok stoji u tegli.

Punjenje tegli

Još vruće, paprike se smještaju u tegle koje su prethodno oprane i pripremljene, i to bez pritiskanja, da im koža ne pukne. Ko želi, može među njih ubaciti i nekoliko zrna bibera. Preliv u kojem su se barile vraća se na ringlu i dovodi do ključanja, pa se njime tegle dopune tako da nijedan komad ne viri iznad tečnosti. Slijedi vinobran, u onoj mjeri koju propisuje deklaracija na pakovanju.

Poklopac dolazi tek sutradan

Tegle preko noći ostaju otvorene — pokriju se čistim tanjirićem ili nekom drugom zaštitom i tako dočekaju naredni dan. Paprike u međuvremenu povuku dio tečnosti, pa nivo preliva treba pogledati i, ako je pao, dopuniti ga dok sve ponovo ne bude pokriveno. Tek onda dolaze čisti poklopci, a tegle se sele na tamno i hladno mjesto, uz ostatak zimnice.

Uz pečenje, pasulj i sarme, kao i uz brojna druga zimska jela, ovakve paprike stoje odlično. Razlog zbog kojeg ih domaćice drže u vrhu liste je jednostavnost — prave se lako, a sastojci su najčešće ionako već u kući.