Baterije umjesto benzina: kako se mijenja posao uređenja dvorišta u Americi

Buka je postala glavni razlog zbog kojeg gradovi širom Sjedinjenih Američkih Država zabranjuju benzinske alate za uređenje okućnica ili podstiču korištenje električnih zamjena. U južnoj Kaliforniji zujanje benzinskih puhalica za lišće i kosilica dio je svakodnevne zvučne kulise.

Prelazak na električne uređaje, osim manje buke, donosi i niže emisije ugljika, slabije vibracije i manju izloženost radnika zagađenju. Postoji i praktična korist: takvi alati mogu se koristiti i u terminima u kojima stanari traže mir, pa se radno vrijeme može produžiti.

Obuka na terenu

Obuke za prelazak na električnu opremu vodi American Green Zone Alliance (AGZA), organizacija koja podržava tu tranziciju. Električna leđna puhalica za lišće nije mnogo teža od običnog ruksaka, a rukovanje njome je prilično intuitivno. Zvuk nije nestao — ostaje zujanje, ali višeg tona i tiše nego kod poznatih benzinskih mašina.

Avio-tehnologija u puhalici za lišće

Zaokret ka električnim alatima privukao je i nove kompanije. Među njima je i američki svemirski start-up Whisper Aero, čiji je osnovni posao razvoj električnih pogonskih sistema za avione. Firma je 2022. godine, nakon što je pandemija koronavirusa mnoge ljude učinila osjetljivijim na buku, i nakon nekoliko godina istraživanja i razvoja, zaključila da bi njeni ventilatori avionske klase dobro funkcionisali i u puhalicama za lišće.

Andrew Terajewicz, direktor za upravljanje zrakom u Whisper Aerou, kaže da je njihova tehnologija čistija, tiša i efikasnija od drugih postojećih tehnologija za pokretanje zraka, te da je puhalica za lišće „savršena mješavina“ tih osobina.

Baterija na uređaju te kompanije traje do 15 minuta pri punoj snazi. Zbog ulaska u potrošačku elektroniku firma je morala povećati obim proizvodnje, a online pretprodaja ručne puhalice počela je ove godine. Cijena je na gornjoj granici električnih modela, koji su i inače često skuplji od benzinskih. Dan Mabe, nekadašnji vrtlar i osnivač AGZA-e, opisuje uređaj kao izuzetno tih, a ipak snažan — toliko da mozak, kako kaže, teško shvata šta se dešava. Kompanija planira razviti i leđnu puhalicu, prikladniju za profesionalce.

Zašto benzin još ne odlazi

Uprkos takvim novitetima, benzinske mašine neće uskoro nestati, posebno kod profesionalaca. One su znatno snažnije, pa se posao završava brže i manje se vremena troši na nošenje teške opreme. Prema Terajewiczu, snažne benzinske leđne puhalice dostižu maksimalnu silu puhanja od oko 50 njutna, dok ručni model Whisper Aeroa obično radi na otprilike upola manjoj vrijednosti, mada može i više.

Drugi veliki problem je autonomija. Profesionalni vrtlari puhalice koriste na punoj snazi, pa je, kako objašnjava Carlos Camarena, supervizor u jednoj kalifornijskoj firmi za uređenje okućnica, njima „malo teško“ raditi s električnom opremom. Njegova kompanija koristi električne alate tamo gdje to nalažu gradski propisi o zabrani benzinskih uređaja, a kad ima izbora, ostaje pri benzinu. Baterije koje koriste traju oko 30 minuta, ekipa istovremeno puni šest baterija, a svakoj treba oko 45 minuta do punog kapaciteta.

Tu je i početni trošak. Jedan vrtlar procjenjuje da bi njegovu firmu potpuna zamjena opreme koštala oko 10.000 dolara (7.540 funti). Subvencije i povrati koje nude neke lokalne vlasti ne moraju biti dovoljni da pokriju taj trošak. Promjena je još teža za vrtlare koji rade samostalno, s jednim vozilom i ograničenim prostorom.