Baterije umjesto benzina: kako se mijenja posao uređenja dvorišta u Americi

Po južnoj Kaliforniji danas se, uz sve ostalo, čuje i zujanje benzinskih puhalica za lišće i kosilica — upravo buka postala je razlogom da niz američkih gradova zabrani takvu opremu ili građanima preporučuje električne alternative.

Električni alati, pored toga što su tiši, smanjuju emisiju ugljika i vibracije, a vrtlari su manje izloženi zagađenju. Dopunski plus je to što se njima može raditi i u terminima kada stanari traže mir, pa se radni dan može produžiti.

Obuka na terenu

American Green Zone Alliance (AGZA), organizacija koja podržava prelazak na električnu opremu, provodi i obuke. Jednu od njih isprobao je i novinar BBC-a: utvrdio je da mu električna leđna puhalica ne teži znatno više od običnog ruksaka, a da upravljanje njome dolazi prilično prirodno — iako je u odnosu na profesionalce nespretniji i sporiji. Buka, doduše, nije nestala, ali je drugačija: višeg je tona i slabija od one koju proizvode benzinski strojevi.

Avio-tehnologija u vrtu

Tržištu vrtlarske opreme pridružuju se i nove firme. Jedna od njih je svemirski start-up Whisper Aero iz SAD-a, čija osnovna djelatnost su električni pogonski sistemi za avione. Godine 2022, nakon što je pandemija koronavirusa ljude učinila osjetljivijima na buku, te nakon nekoliko godina istraživanja, kompanija je shvatila da njeni ventilatori avionske klase odlično funkcionišu i u puhalicama za lišće.

„Naša tehnologija je čišća, tiša i efikasnija od drugih postojećih tehnologija za pokretanje zraka, a puhalica je savršena mješavina svega toga", rekao je Andrew Terajewicz, direktor za upravljanje zrakom u Whisper Aerou.

Pri punoj snazi baterija njihove puhalice izdrži do 15 minuta. Ulaskom u potrošački segment firma je morala povećati proizvodnju, a pretprodaja ručnog modela online počela je ove godine. Po cijeni je uređaj među najskupljim električnim, a oni su i inače često skuplji od klasičnih benzinskih. Zauzvrat dobijate mašinu koja manje uznemirava mir. „Toliko je ultra tih, a opet snažan, da mozak teško obrađuje šta se dešava", opisao je Dan Mabe, nekadašnji vrtlar i osnivač AGZA-e. Kompanija razvija i leđnu puhalicu, primjereniju profesionalnim vrtlarima.

Zašto benzin još ne odlazi

Ipak, takve inovacije ne znače da benzinski strojevi brzo nestaju — posebno ne među profesionalcima. Oni su znatno jači, posao se završava brže, a manje se vremena gubi na nošenje teške opreme. Terajewicz navodi da snažne benzinske leđne puhalice mogu postići silu puhanja od oko 50 njutna, dok Whisper Aeroov ručni model obično radi na upola manjoj vrijednosti, iako može i više.

Problem je i trajanje rada, jer profesionalci puhalice koriste pri punom gasu. „Nama je s električnim malo teže", kazao je Carlos Camarena, supervizor u kalifornijskoj firmi za uređenje okućnica. Njegova firma električne alate koristi tamo gdje ih propisi obavezuju — u gradovima s zabranom benzinskih — a kad bira, ostaje pri benzinu. Baterije koje koriste traju oko 30 minuta; ekipa istovremeno ima šest na punjenju, a svakoj treba oko 45 minuta do pune napunjenosti.

Na to se nadovezuje i početno ulaganje: jedan vrtlar procijenio je da bi prebacivanje cijele opreme njegovu biznis koštalo oko 10.000 dolara (7.540 funti). Subvencije i povrati koje pojedine lokalne vlasti nude možda neće biti dovoljni da tu svotu nadoknade. Samostalnim vrtlarima s jednim vozilom i ograničenim prostorom za punjenje i skladištenje prelazak bi bio još teži — pri čemu treba računati i na težinu alata s više baterija te cijenu pribora za njihovo nošenje.