BiH za tri školske godine izgubila 7.758 osnovaca, Federacija i bez 47 škola
Bosna i Hercegovina bilježi sve vidljivije posljedice pada nataliteta: u posljednje tri školske godine broj osnovaca smanjen je za 7.758, a broj prvačića za 853. Demograf Adnan Ferhatbegović upozorava da zemlja ulazi u fazu trajnog demografskog sloma.
Bosna i Hercegovina suočava se s dugogodišnjim padom nataliteta, čije se posljedice sve direktnije odražavaju i na obrazovni sistem. Podaci pokazuju da je u posljednje tri školske godine broj osnovaca smanjen za 7.758, dok je broj prvačića u istom periodu opao za 853. Federacija BiH je istovremeno u posljednjih pet godina ostala bez 47 osnovnih škola.
Jedan od najočiglednijih primjera je općina Dobretići, gdje osnovnu školu pohađa svega sedam učenika. Demograf Adnan Ferhatbegović upozorava za "Avaz" da takvi slučajevi više nisu izolovani incidenti, nego bolna ilustracija procesa koji traje godinama — kako je naveo, riječ je o "tihoj eutanaziji manjih i ruralnih sredina u BiH".
"Ulazimo u fazu trajnog demografskog sloma"
Ferhatbegović podsjeća da je još krajem 2020. godine upozoravao da BiH zbog negativnih demografskih trendova i iseljavanja prijeti masovno zatvaranje škola, ali da su te prognoze tada mnogima zvučale pretjerano pesimistički. Današnji podaci, kaže, samo su realizacija onoga što je tada predviđao.
"Ovi podaci nam govore da je demografsko stanje u Bosni i Hercegovini kritično i da ulazimo u fazu trajnog demografskog sloma", izjavio je Ferhatbegović, dodajući da će broj učenika u osnovnim školama, koji sada iznosi 270.000, do 2033. godine pasti minimalno za četvrtinu — ispod 200.000. To znači gubitak od 60.000 djece, i to bez računanja eventualnih velikih migracija.
Kao glavne generatore krize navodi višedecenijski negativan prirodni priraštaj i, posebno, masovne migracije stanovništva. Kada mladi i radno sposobni ljudi s djecom ne vide perspektivu, stabilnost te uređen zdravstveni i obrazovni sistem — odlaze, kaže demograf.
Posljedice po obrazovanje i ekonomiju
Trend će se, prema njegovim riječima, nastaviti i narednih godina, istim ili čak ubrzanim tempom. U obrazovnom sistemu to znači višak prostornih kapaciteta, problem viška ili neadekvatne raspodjele nastavnog kadra i sve češća kombinovana odjeljenja, što direktno utiče na kvalitet obrazovanja.
U ekonomskom smislu, kako objašnjava, urušava se baza buduće radne snage, a zemlja sa sve starijim stanovništvom i sve manjim brojem radno sposobnih ljudi dugoročno gubi održivost penzionog i zdravstvenog fonda.
Ferhatbegović ističe i da se stanovništvo sve više koncentriše u nekoliko većih gradskih centara, dok unutrašnjost i rubni dijelovi zemlje ostaju sve prazniji. Opasnost da pojedine lokalne zajednice u bliskoj budućnosti ostanu gotovo potpuno bez stanovništva, kaže, već je u poodmakloj fazi. Kada mala općina ostane bez škole, ona gubi osnovni demografski stub, a bez ravnomjernog regionalnog razvoja, ekonomske diversifikacije, infrastrukture i radnih mjesta ljudi nemaju razloga ostati.
Bez sistemskih mjera — ekonomskih reformi, stabilizacije uslova života za mlade porodice i vraćanja povjerenja u institucije — svaka priča o ekonomskom napretku ostat će prazno slovo na papiru, dok škole i općine iz godine u godinu gase svjetla, zaključio je Ferhatbegović.



