Biljke u ćilibaru otkrile porijeklo tropskih šuma jugoistočne Azije

Tropske šume današnje jugoistočne Azije svoju raznolikost duguju malom komadu zemljine kore koji se prije oko 150 miliona godina odvojio od područja današnje sjeverozapadne Australije i preko praistorijskog okeana Tetis prevezao stotine vrsta cvjetnica i brojne druge drevne biljke prema sjeveru, pokazuje novo istraživanje objavljeno 27. oktobra u časopisu Nature Ecology & Evolution.

Fragment, poznat kao Zapadni blok Burme (WBB) ili burmanski tjeran, tada je bio dio superkontinenta Gondvane, u koji su spadale i Australija, Antarktik i Indija. Nakon odvajanja plutao je ka sjeveru oko 100 miliona godina, dugo zadržavajući se blizu ekvatora, gdje je vladala vruća i vlažna klima slična današnjoj. Takvi uslovi i izolacija omogućili su drevnim biljnim linijama da prežive i razviju se, objasnio je Byron Lamont, istaknuti profesor emeritus Škole molekularnih i životnih nauka Curtin u Australiji i jedan od autora studije.

Sudar s jugoistočnom Azijom, koji je počeo prije oko 50 miliona godina, nije protekao mirno. Prije oko 80 miliona godina u fragment je udarila Indijska ploča, koja se kretala relativno velikom brzinom od deset centimetara godišnje, promijenivši njegovu orijentaciju. Indijska ploča nastavila je gurati WBB dok se obje nisu sudarile s Azijom, a potom je kliznula pod Evroazijsku ploču i stvorila Himalaje. Fragment se zaustavio zapadno od današnjeg Mijanmara, gdje je prije oko 35 miliona godina oblikovao duboku dolinu između planinskih lanaca.

U studiji je analizirano više od 3.000 biljnih fosila iz Mijanmara, sačuvanih u ćilibaru starom oko 100 miliona godina. Među njima su cvjetovi, listovi, plodovi i sjemenke, a pripadali su najmanje 392 vrste cvjetnica, uz brojne četinjače, paprati, mahovine, cikade i jetrenjače. Ćilibar se sa sjevernog kraja doline WBB vadi najmanje sto godina, a njegovi trodimenzionalni fosili odavno privlače pažnju, prije svega zbog neuobičajenosti, te postoji i značajan komercijalni interes, posebno kineskih trgovaca, naveo je Lamont. Dio autora studije komade ćilibara kupio je od trgovaca prije najmanje deceniju i od tada ih proučava, uz savjete stručnjaka iz drugih institucija širom svijeta — tako se i sam Lamont uključio u istraživanje.

Rezultati pobijaju ranije teorije po kojima je fragment nastao bliže današnjoj jugoistočnoj Aziji i po kojima su se tropske šume tog područja razvile tek nakon izumiranja dinosaura prije oko 66 miliona godina. Lamont je za Live Science istakao da bogata tropska flora jugoistočne Azije nije endemska, nego velik dio svog živog svijeta duguje južnom superkontinentu Gondvani. Odvajanje fragmenta nije osiromašilo Australiju — potomci mnogih biljaka pronađenih u ćilibaru starom oko 100 miliona godina i danas rastu u vrućem i vlažnom sjeveroistoku te zemlje.

Teško je, međutim, reći koje su životinje stigle u jugoistočnu Aziju ovim putem, jer su u fosilnom materijalu sačuvane samo dovoljno male životinje. „Životinje prisutne u ćilibaru su mali insekti, poput mrava i komaraca", kazao je Lamont.