Blago povećanje poreza na banke neće uzdrmati finansijski sektor Velike Britanije

Banke tvrde da je porez porez na rast — ali polazni položaj im je odličan

Britanski kancelar finansija John Healey u budžetu koji najavljuje za sljedeću sedmicu, prema medijskim navodima, vjerovatno će povećati poreze na banke. Bankarski sektor upozorava da svako povećanje njihovih obaveza u suštini znači oporezivanje privrednog rasta — niže kamate na depozite i skuplji krediti na kraju bi svima škodili. Taj argument ekonomski stoji, no u stvarnosti kancelar mora vagati brojne suprotstavljene zahtjeve, pa i one iz poslovnih lobija širih od samog bankarstva.

Povoljan polazni položaj

Uslovi u kojima banke trenutno posluju izuzetno su dobri: neserviranje kredita nalazi se na historijski niskom nivou, kamatne stope su visoke, a prinos na opipljivu imovinu — pouzdanija mjera stanja od čiste profitabilnosti — približava se 20 posto. Većina nefinansijskih firmi samo bi poželjela takvu brojku. S obzirom na toliko dobru polaznu tačku, umjereno povećanje poreza neće ozbiljno ugroziti protok kapitala.

Kolika bi promjena mogla biti

Sve upućuje na to da će Healey ipak izabrati samo blage izmjene. Ukoliko se povisi dodatna naknada koju banke plaćaju povrh poreza na dobit od 25 posto — sa sadašnja tri na osam posto — cijeli bi sektor dao oko dvije milijarde funti više. Moguće je i da neće otići tako daleko. Prema izračunima analitičara UBS-a, udvostručenje naknade na šest posto smanjilo bi profite britanskih banaka prosječno za oko dva posto, a tri do četiri posto kod banaka fokusiranih na domaće tržište, prije svega NatWesta i Lloydsa. Takvu promjenu teško je nazvati drastičnom, niti razornim udarcem za dioničare ili menadžere nagrađivane dionicama. Dividende i otkup vlastitih dionica možda će lagano stati na tanje, ali cijene dionica obje banke porasle su za petinu tokom protekle godine.

Zašto baš ovaj mehanizam

Još će se vidjeti hoće li potez biti dio šireg paketa za finansijske usluge, u koji bi mogle ući i mjere naklonjene bankama — primjerice novo rezanje guste regulative ili olakšice oko kapitalnih rezervi. Ako je Healey, kako sam tvrdi, zaista posvećen rastu, razmislio bi i o ukidanju ili smanjenju poreza na promet dionicama — potezu koji bi znatno pojeftinio kapital britanskim kompanijama i dao podstrek odjelima banaka za upravljanje bogatstvom. Kako god bilo, lagani okret brojčanika dodatne naknade bolji je od drugih načina da se od banaka izvuče milijarda-dvije: namet na izvanrednu dobit bio bi previše arbitraran, a izmjena načina na koji Banka Engleske nagrađuje depozite banaka izgledalo bi kao uplitanje u nezavisnost centralne banke. Dodatna naknada je, pak, mehanizam koji svi dobro razumiju.

To, naravno, vjerovatno neće spriječiti burne prigovore banaka ni gunđanje o gubitku konkurentnosti u odnosu na druge finansijske centre. Ali dodatnih dvije milijarde funti ili manje iz finansijskog sektora teško da predstavljaju preokret, ako Healey postupi kako se očekuje. Svoje prilike da u doba budžeta igra politiku — prijetnjom novim sjedištem u Londonu — ima i šef JP Morgana Jamie Dimon, koji bi, sve i da pritisne, mogao primijetiti da situacija u drugim evropskim prijestonicama nije nužno ružičastija.