Blokiranje jednog enzima produžilo život starijim miševima za 17 posto

Enzim koji s godinama postaje sve aktivniji u organizmu mogao bi biti jedan od ključeva zdravijeg starenja. Istraživački tim iz Kine utvrdio je da miševi kojima je taj enzim farmakološki blokiran žive duže, bolje pamte i ostaju fizički zdraviji od netretiranih životinja iste dobi. Studija je objavljena u naučnom časopisu iScience.

Riječ je o asparagin endopeptidazi (AEP), poznatoj i kao legumain. Njena osnovna uloga je da razlaže druge proteine i tako održava niz procesa u tijelu. S godinama, međutim, njena aktivnost raste, a to je ranije već dovođeno u vezu s Alzheimerovom bolešću i oštećenjima DNK. Istraživači su zato htjeli provjeriti može li blokiranje ovog enzima produžiti život i popraviti zdravlje u starosti.

Četiri mjeseca duži život

U eksperimentu su koristili inhibitor označen kao #11a, koji su dodavali u hranu jednoj grupi miševa, dok je druga, kontrolna grupa ostala bez tretmana. Sve životinje imale su oko 18 mjeseci na početku ispitivanja, što za miševe odgovara srednjoj do starijoj životnoj dobi.

Netretirani miševi živjeli su u prosjeku 24 mjeseca. Oni koji su dobijali #11a doživjeli su prosječno 28 mjeseci, dakle četiri mjeseca više, što odgovara produženju životnog vijeka za 17 posto.

Razlike nisu bile samo u dužini života. Tretirana grupa pokazivala je manje znakova starosne krhkosti, bolje je prolazila testove fizičke aktivnosti, snage i pamćenja, a imala je i bolje metaboličko zdravlje, uključujući bolji odgovor na insulin. Kod ovih životinja zabilježeno je i manje upalnih procesa te manje znakova ćelijskog starenja. Autori navode da je inhibitor ublažio više pokazatelja krhkosti i kod mužjaka i kod ženki, te da je bio povezan s usporenim opadanjem fizičkih i kognitivnih funkcija.

Šta još treba razjasniti

Mehanizam iza ovih promjena još nije poznat. Istraživači pretpostavljaju da preaktivni AEP oštećuje proteine koji štite ćelije od trošenja, ali naglašavaju da je za potvrdu potreban detaljniji uvid. Primijetili su i razlike u količini hrane koju su miševi jeli tokom studije, pa bi dio rezultata mogle objasniti promjene u unosu kalorija. Zato, kako navode, tek dodatne uzročne studije mogu pokazati u kojoj mjeri je upravo ovaj mehanizam odgovoran za zabilježene efekte.

Ispitivanje je provedeno na malom broju životinja, a da bi se znalo vrijedi li isto za ljude, bit će potrebna istraživanja na ljudima. Dodatan oprez traži i činjenica da AEP ima brojne korisne i važne funkcije u organizmu. Iako miševi u ovoj studiji nisu pokazali ozbiljnije nuspojave, autori ističu da se dugoročna sigurnost takvog tretmana mora pažljivo procijeniti.

Prema zaključku istraživačkog tima, dobijeni rezultati opravdavaju daljnje ispitivanje farmakološkog blokiranja AEP-a kao moguće strategije za zdravo starenje.