Borko Radivojević: Čast je pratiti sve izvođače na koncertu posvećenom Tomi Zdravkoviću

Koncert sjećanja na legendarnog pjevača Tomu Zdravkovića održan je 30. septembra u beogradskom Sava centru, na dan kada je obilježeno 35 godina od njegove smrti. Program pod nazivom „Pjesme moje, vi za mene živite“ organizovan je na inicijativu porodice Zdravković, a na sceni su se smijenili Ana Bekuta, Slavko Banjac, Bane Mojićević, Peđa Medenica, Darko Lazić, Sloba Radanović i Saša Lazarević Kudra.

Posebna uloga na ovoj večeri pripala je Borku Radivojeviću i njegovom orkestru, koji su pratili sve izvođače tokom cijelog programa i njihove nastupe povezivali u jedinstvenu muzičku cjelinu. Borko ističe da kada su ga pozvali i saopštili da će njegov orkestar pratiti sve izvođače, osjetio je ogromnu čast, ali i odgovornost.

Kako je rekao, Zdravkovićeve pjesme nisu samo note koje se nauče i odsviraju — svaka ima svoju priču, tugu, tišinu i trenutak u kojem harmonika mora progovoriti umjesto riječi. Znali su, kaže, da publika poznaje svaki ton i da nema mjesta rutini, pa su morali svirati iskreno, kao da je Zdravković te večeri s njima na sceni.

Prepreslušao cijeli opus

Radivojević je u pripremama za koncert ponovo preslušao veliki broj pjesama Tome Zdravkovića i rekao da je tek tada u potpunosti shvatio koliko je njegovo stvaralaštvo iznenađujuće. Prema njegovim riječima, ako se pogleda koliko je Zdravković snimio numera i koliko ih živi decenijama, jasno je da je imao možda i najveći procenat hitova na ovim prostorima.

Smatra da ljudi u njegovo vrijeme nisu mogli potpuno razumjeti koliko je bio ispred svih, te da danas njegove pjesme pjevaju i ljudi rođeni nakon njegove smrti — a to je, kako kaže, najveća potvrda jednog umjetnika.

Tajnu dugovječnosti tih pjesama Radivojević vidi u iskrenosti: Zdravkovićeve pjesme nisu nastajale po tržišnim pravilima, već iz stvarnih ljubavi, gubitaka, kafanskih noći i ličnih lomova. Ljudi su mu vjerovali jer su osjećali da je sve to zaista proživio, pa se njegove pjesme, ističe Borko, ne mogu odsvirati hladno i tehnički — pogoditi svaku notu, a ne prenijeti emociju, nije odsvirati Tomu.

Predvoditi orkestar kroz cijeli koncert značilo je prilagođavati se različitim glasovima i načinima interpretacije, uz zadržavanje prepoznatljive emocije originalnih pjesama. Borko nije pokušavao mijenjati Zdravkovićeve pjesme niti ih prilagođavati trenutnim trendovima, već im je kroz savremen orkestarski zvuk vratio punoću, ne oduzimajući im prepoznatljivu setu.

„Velika je privilegija kada vam se poveri da muzikom čuvate uspomenu na umetnika kakav je bio Toma. Te večeri nisam želio da se govori samo o tome ko je pjevao, već da svi zajedno napravimo jednu veliku muzičku priču. Ako je publika makar na trenutak imala osećaj da je Toma ponovo među nama, onda smo kao muzičari uradili ono zbog čega smo izašli na scenu“, zaključuje Borko Radivojević.