Bosanac napustio domovinu prije tri godine i pronašao mir i životnu priliku među kozama u italijanskim planinama
U selu Fuipiano Valle Imagna, na skoro 1.000 metara nadmorske visine, 31-godišnji Halid Selimović drži oko 30 koza i nekoliko krava. Za lokalni medij ispričao je kako izgleda njegova svakodnevnica, ali i zašto se ne vraća u domovinu.
Halid Selimović, rodom iz Bosne i Hercegovine, prije tri godine preselio se u Fuipiano Valle Imagna, malo naselje u italijanskim planinama na skoro 1.000 metara nadmorske visine. Tamo se okrenuo stočarstvu — danas brine o oko 30 koza orobijske rase i pet do šest krava.
Riječi o svom životu u Italiji dao je za italijanski portal La Voce delle Valli. Objasnio je da je životinje oduvijek volio te da je u domovini nekada radio kao pastir, gdje je imao svega četiri koze. U svemu što radi podržava ga djevojka Valentina.
Osim stočarstva, bavi se i drugim poslovima — radi kao baštvon i građevinski radnik, a sam sebe opisuje kao majstora za sve. Radni dan mu počinje u ranim jutarnjim satima, kada životinjama priprema sve potrebno, a poslije posla se vraća na imanje gdje ih hrani i poji. Osim uzgoja jarića, bavi se i proizvodnjom mesa, a i krave drži u istu svrhu.
Kako se stočarstvo razlikuje u dvije zemlje
S obzirom na to da je radio i u BiH i u Italiji, Halid je u prilici uporediti pristup stočarstvu u obje zemlje. Po njegovim riječima, razlike su znatne, ponajprije kada su u pitanju propisi, nadzor i organizacija.
„U BiH je sve bilo potpuno drugačije. Još se radilo kao devedesetih godina, kao što se nekada radilo i ovdje. U Italiji danas sve mora biti potpuno po pravilima, i to s razlogom. Moraš biti usklađen s propisima, inače može doći do bolesti i drugih problema”, naglasio je, uz dodatak da su provjere znatno češće i da je praktično svaki dio uzgoja pod nadzorom.
U Fuipianu je, kako kaže, jedini uzgajivač koza, s obzirom na to da u tom kraju dominira govedarstvo. Njegove koze su sve orobijske rase, koju smatra otpornijom od ostalih. Planinski kraj mu prija, a iako priznaje da je mjesto donekle izolovano, ističe da to životinjama odgovara.
„Sviđa mi se što ovdje ima sunca tokom cijelog dana. Naravno, pomalo smo izolovani, ali je za životinje tako bolje”, kazao je.
Po njegovom utisku, prvi sajam koza u mjestu
Njegova posvećenost životinjama nije ostala ograničena na vlastito imanje. Sa željom da lokalnoj zajednici približi uzgoj koza, 24. oktobra je u Fuipianu organizovao sajam koza. Kako navodi, odaziv je bio izvanredan — okupio je čak 160 životinja, među kojima i one dopremljene iz Valteline, dok su posjetioci stizali čak iz oblasti Val Kamonike. Po njegovom utisku, sličan događaj prije njega niko nije organizovao u tom mjestu.
„Pošto je prvo izdanje prošlo dobro, planiramo da ga ponovimo i naredne godine. Vrijeme nas je poslužilo, bilo je sunčano, tako da možemo reći da je sve bilo savršeno”, rekao je, dodavši da, iako su krave mnogo zastupljenije u tom kraju, organizacija sajma nije bila problem te da su joj doprinijeli i sponzori.
Budućnost u Italiji
U Italiji je, kaže, pronašao mjesto gdje želi graditi život, a zajedno s djevojkom Valentinom namjerava nastaviti baviti se stočarstvom.
„Zdravlje bi trebalo još da me služi i, ako sve bude u redu, želio bih da nastavim sa stočarstvom. Imam djevojku koja mi pomaže i nas dvoje uspijevamo sve da postignemo”, istakao je.
O eventualnom povratku u Bosnu i Hercegovinu ne razmišlja.
„Godinama nisam bio u BiH, tako da ne, ne bih se vraćao nazad”, odgovorio je.
Ipak, ni život u Italiji nije bez poteškoća. Halid ističe da su porezi i nameti visoki, a da birokracija, po njegovom mišljenju, nerijetko bez potrebe otežava rad stočarima. Pominje i rigorozne kontrole, uz šalu da bi ljudi mogli pomisliti kako se koze zlostavljaju i kada stoje na kiši.
Bez obzira na to, kaže da mu nije krivo što je ostao.
„Ovdje mi je dobro, inače se ne bih ni zadržao. Dobro se slažem s ljudima, sa svima. U selu nas ima oko dvije stotine i važno je da živimo u slozi jedni s drugima”, poručio je Halid.



