Bračni par iz Srbije otkrio da su prije 27 godina boravili u istom kampu u Grčkoj kao djeca

Životni putevi nekad se isprepliću mnogo ranije nego što to uopšte slutimo. Upravo to dokazuje priča jednog bračnog para iz Srbije, koji je tek nakon gotovo tri decenije saznao da su oboje kao djeca proveli dvadesetak dana u istom kampu u Grčkoj — i to među svega šezdesetak mališana iz cijele Srbije.

Kamp u Nea Ioniji nakon bombardovanja

Kako je ovaj Srbin napisao u objavi na Reditu, kamp u mjestu Nea Ionia u Grčkoj organizovan je 1999. godine, nakon završetka bombardovanja, a putovanje je najvjerovatnije bilo realizovano preko Crvenog krsta Srbije. U kampu je boravilo oko 60 djece iz različitih gradova, koja su stigla u dva autobusa. Djeca su bila smještena u šatorima unutar neke vrste šumice, a do menze se išlo dugim stepenicama uzbrdo.

Poseban detalj koji mu je ostao u sjećanju jeste veliko pomračenje Sunca u avgustu 1999. godine, koje se dogodilo upravo tokom njihovog boravka u kampu.

Razgovor koji je otkrio nevjerovatnu podudarnost

Godinama je izgubio kontakt s ostalom djecom iz kampa i nije previše razmišljao o tom periodu. Međutim, kada je nedavno u razgovoru sa suprugom opisivao kako je kamp izgledao, gdje se nalazio i šta pamti iz tog ljeta, oboje su postepeno shvatili da je i ona bila jedno od te djece — u istom kampu, u isto vrijeme.

„Nas dvoje smo inače iz potpuno različitih gradova i upoznali smo se sasvim slučajno mnogo godina kasnije. Nikada prije toga se nismo poznavali, niti smo sve do sada imali pojma da smo kao djeca proveli tih 20 dana na istom mjestu i u isto vrijeme", napisao je on u svojoj objavi.

Sada se, 27 godina kasnije, nadaju da bi neko od nekadašnjih polaznika kampa mogao posjedovati grupne fotografije iz tog perioda. Kako je istakao, bilo bi nevjerovatno pronaći sliku na kojoj su zajedno kao klinci, mnogo godina prije nego što su se sasvim slučajno upoznali i na kraju završili kao bračni par.

Reakcije: „Svijet uopšte nije tako veliki"

U komentarima na Reditu javili su se brojni korisnici s vlastitim sličnim iskustvima. Jedan od njih podijelio je zapažanje da se ovakve podudarnosti dešavaju češće nego što mislimo, navodeći primjere kako u inostranstvu često otkrije neku blisku vezu s ljudima koje upozna — od zajedničkih poznanika do rodbinskih veza za koje niko nije ni znao.

Jedna korisnica napisala je da njeni kumovi imaju identičnu priču iz devedesetih, zaključivši da ovakve situacije očito nisu rijetkost. Drugima je ostalo samo da poruče: „Želim vam da nađete sliku!"