Britanija dobila energetski fond: Ministarstvo finansija procjenjuje da je propušten bilion funti

Velika Britanija nakon pola stoljeća rasprava dobija vlastiti naftni fond. Ministar finansija John Healey u srijedu je, uz odobrenje gasnog projekta Jackdaw u Sjevernom moru, najavio osnivanje Energetskog fonda bogatstva (Energy Wealth Fund). Fond startuje s dvije milijarde funti i bit će smješten unutar Nacionalnog fonda bogatstva.

Najava dolazi iste sedmice u kojoj je britanski javni dug prvi put premašio tri biliona funti.

Koliko je Britanija propustila

Zemlje izvoznice energenata, prije svega u Perzijskom zaljevu, ali i Norveška, decenijama su od prihoda od nafte i gasa gradile fondove vrijedne više biliona. Norveški fond, nastao iz istog Sjevernog mora, danas vrijedi 2,4 biliona dolara, pa se u britanskim ekonomskim krugovima dugo postavlja pitanje gdje je nestao britanski ekvivalent.

Službenici Ministarstva finansija u srijedu su prvi put izračunali koliko bi takav fond mogao vrijediti. Interni model polazi od pretpostavke da je ukupno 200 milijardi funti historijskih prihoda iz Sjevernog mora uloženo bez ikakvih povlačenja i da je rastao po stopi uporedivoj s norveškim fondom. Rezultat je oko bilion funti.

"Prihodi od ove nafte i gasa koji sada stižu na obalu mogu se uložiti za buduće generacije", rekao je Healey, dodajući: "Da smo to uradili kada je nafta u Sjevernom moru prvi put otkrivena 1980-ih, danas bismo imali britanski suvereni fond koji bi vrijedio vjerovatno bilion funti."

Jedan izvor iz vlade naveo je da Norveška pokazuje snagu dugoročnog ulaganja te da vlada želi učiti iz tog principa, a ne doslovno kopirati norveški model. Isti izvor je propuštenu priliku opisao riječima da je sistematskim ulaganjem tih prihoda mogla biti stvorena ogromna nacionalna imovina za buduće generacije.

Gdje je nestao novac

Ekonomisti kritični prema eri Margaret Thatcher tvrde da su prihodi od nafte na vrhuncu potrošeni na predizborna smanjenja poreza. Drugi, pak, smatraju da su kasnije vlade te prihode potrošile na neefikasnu javnu potrošnju. Ideju o izgubljenom naftnom fondu koriste i zagovornici škotske nezavisnosti, a sličan prijedlog iznosili su i pojedini vladini savjetnici još 1970-ih. Norveški fond je, s druge strane, ozbiljno zaživio tek 1996. godine.

Kako radi norveški model

Norvežani mogu u svakom trenutku provjeriti trenutnu vrijednost nacionalnog fonda. Država svake godine povlači tri posto njegove vrijednosti, čime finansira od petine do četvrtine državnog budžeta, a iz fonda je povlačen novac i tokom pandemije koronavirusa. Fond je namijenjen finansiranju norveške ekonomije i društva nakon ere nafte, kao i slični fondovi u Zaljevu.

Britanski fond bit će vođen drugačije. Norveški fond je obavezan ulagati u inostranstvo i snažno je narastao zahvaljujući ulaganjima u američke tehnološke kompanije, dok je britanski plan domaće ulaganje u zelenu energiju. Zbog toga bi mu moglo biti teško dostići norveške rezultate. Uz to, prognoze predviđaju pad britanskih poreskih prihoda od energetike kako proizvodnja u Sjevernom moru usporava, mada bi projekat Jackdaw i proširenja postojećih polja mogli ublažiti to usporavanje. Ključno je i to što norveška država i dalje kontroliše svoje naftne kompanije i dobija dio njihove dobiti.

Norveški fond je prije 30 godina započeo s tačno dvije milijarde norveških kruna, a danas vrijedi više od hiljadu puta toliko. Niko ne očekuje da će dvije milijarde funti britanskog Energetskog fonda bogatstva do 2056. godine narasti na dva biliona.