Britanija odobrila eksploataciju polja Jackdaw: domaći gas umjest uvoza iz SAD

Gasno polje Jackdaw, locirano oko 150 milja istočno od Aberdeena, dobilo je zeleno svjetlo za proizvodnju, s planom da ona krene pred zimsku sezonu. Na vrhuncu bi ovo polje učestvovalo sa šest odsto ukupne proizvodnje gasa u britanskom dijelu Sjevernog mora, a eksploatacija bi trebalo da traje 11 godina.

Premijerovo pitanje

Premijer Andy Burnham je još u prvih petnaest dana mandata sažeo suštinu: "Pitanje nije hoće li Britanija i dalje koristiti naftu i gas, pitanje je odakle ona dolazi." Odobrenje Jackdawa predstavlja prvi konkretan odgovor na to pitanje.

Zavisnost o uvozu

Pozadina odluke čini niz energetskih realnosti s kojima se zemlja suočava. Vladini podaci pokazuju da su nafta i gas prošle godine pokrili tri četvrtine energetskih potreba, dok je oko 43 odsto ukupne energije uvezeno. Svi vjerodostojni scenariji dostizanja neto nultih emisija do 2050. podrazumijevaju da će se na tom putu koristiti znatne količine nafte i gasa.

Tranzicija napreduje sporo. Prema lobističkoj grupi Electrify Britain, toplotne pumpe ima manje od dva odsto britanskih domaćinstava, a gotovo 95 odsto vozila na cestama i dalje vozi na benzin i dizel. Vodonik i biometan, kao alternative gasu u industrijskim procesima koji zahtijevaju visoke temperature, tek su u začetku.

Ukapljeni prirodni gas lanjski je činio petinu britanskih uvoznih potreba za gasom, uglavnom iz Sjedinjenih Država. Posljedica je da domaćinstava s gasnim kotlovima — njih 24 miliona — grijaju na gas iz nalazišta škriljevca u Teksasu i Pensilvaniji, uz dodatne emisije koje nastaju hlađenjem goriva na minus 160 stepeni radi transporta.

Veća domaća proizvodnja, treba reći, neće bitno sniziti cijene za potrošače. No to nikada nije ni bio poent. Rasprava se uvijek vodila oko poreznih prihoda, radnih mjesta, platnog bilansa zemlje, relativnih emisija i sigurnosti koju donosi domaći gas koji se direktno dovodi u nacionalnu mrežu.

Sigurnost dovoda

Globalno energetsko tržište postalo je manje predvidljivo. Posebnu ranjivost čini gasovod Langeled od 725 milja — glavna ruta snabdijevanja iz Norveške, odakle je prošle godine dolazilo 40 odsto britanske potrošnje gasa. Da situacija nije jednostavna, pokazuju i Norvežani koji su, vodeći računa o svojim potrošačima, odustali od planiranog elektroenergetskog kabela prema Škotskoj.

Vlada je najavila da će od regulatora tražiti razmatranje hitnih slučajeva kojima bi mogle koristiti slične mjere — što upućuje na moguća odobrenja drugih polja u već istraženim zonama, poput Tornada zapadno od Shetlanda. Osjetljivije po političkoj ravni ostaje Rosebank, gdje dominira nafta, koja više zagađuje i duže će se eksploatisati, mada su argumenti — poslovi, investicije, porezi i mogućnost nametanja viših ekoloških standarda — slični.

Na trenutnoj putanji, svega oko trećine potrošnje dolazilo bi iz domaćih izvora računato na neto osnovi. Čak i lobisti offshore industrije procjenjuju da bi pojačana proizvodnja u Sjevernom moru taj omjer podigla najviše do oko polovine, iako bi brojka rasla ako se potrošnja fosilnih goriva bude brže smanjivala.

Ministarka Miatta Fahnbulleh inzistira da je posvećenost cilju neto nultih emisija do 2050. netaknuta. Vrijedi podsjetiti i da britanska naftna industrija, s četiri rafinerije naspram devet koliko ih je bilo na početku vijeka, posluje unutar evropske mreže — pa se dio, možda i većina, outputa Rosebanka nakon prerade u Rotterdamu ili drugdje po sjeverozapadnoj Evropi vraća u zemlju kao benzin, dizel i avionsko gorivo.

Jackdaw nije revolucija, ali predstavlja korak ka zrelijoj i povezanijoj politici Sjevernog mora i smanjenju zavisnosti Britanije o uvozu.