Britanija potrošila najmanje 100 miliona funti na granične kontrolne punktove koji nikad nisu zaživjeli

Britanija je najmanje 100 miliona funti poreskih obveznika potrošila na izgradnju graničnih kontrolnih punktova nakon Brexita koji nikada nisu zaživjeli, pokazuju novi podaci porezne uprave HMRC.

Nacionalni ured za reviziju prošle je godine ukupnu cijenu Brexita procijenio na 4,7 milijardi funti, ali ta cifra obuhvata i višegodišnju transformaciju softvera za carinske prijave i drugih sistema.

Novi podaci HMRC-a, dobiveni na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, odnose se na sedam kontrolnih punktova u unutrašnjosti u Engleskoj i Velsu. Pet ih nikada nije ušlo u operativnu fazu, jer je tadašnja konzervativna vlada odustala od provođenja svih graničnih provjera, zaključivši da hrana iz EU neće biti nižeg standarda nego prije Brexita.

EU je, za razliku od toga, sve provjere u Calaisu, Dublinu i drugim evropskim lukama uvela od prvog dana, jer je Britanija preko noći tretirana kao "treća zemlja".

Polje od 28 miliona funti

Najkontroverzniji objekat poznat je kao "Dover white cliffs". Stanovnici sjela Guston za planove su saznali tek 31. decembra 2020, nekoliko sati prije isteka prijelaznog roka. Taj lokalitet je dosad stajao 28 miliona funti — Ministarstvo saobraćaja platilo je 21 milion za otkup zemljišta, a dodatnih sedam za pripremne radove, uključujući arheološko ispitivanje eventualnih rimskih ostataka — iako je i dalje samo polje.

Luka u Portsmouthu, u vlasništvu gradskog vijeća, potrošila je 23 miliona funti na svoju graničnu stanicu, koja nikada nije korištena punim kapacitetom. Vlada je za projekat dala 17,1 milion funti, pa je vijeće moralo pokriti razliku od šest miliona, koje je inače moglo izdvojiti za osnovne javne usluge.

U Birminghamu je granični objekat planiran na parkingu aerodroma koštao 11 miliona funti izgradnje, uz još šest miliona troškova zatvaranja. U Warringtonu, na bivšem autobuskom kolodvoru turističke kompanije Shearings u Appleton Thornu, potrošeno je sedam miliona za otkup, devet za izgradnju i milion za ukidanje objekta. Lokacija je izabrana jer nije bilo pogodnih mjesta za kamione iz Irske koji dolaze u luke Liverpool, Holyhead i Heysham, a mještani su je žestoko osporavali.

Nekadašnji parking željezničke stanice Eurostar Ebbsfleet koštao je četiri miliona pretvorbe u kamionski parking i još šest miliona zatvaranja. Na aerodromu North Weald, južno od Stansteda, objekat je stajao tri miliona izgradnje i dva miliona gašenja, a bio je namijenjen rasterećenju gužvi na autoputu M25. HMRC navodi da za Birmingham, Ebbsfleet i North Weald nije bilo potrebno otkupljivati zemljište.

Sevington: 154 miliona kapitalnih troškova

Gradnja kamionskih parkirališta tako daleko od Dovera, gdje se koncentriše najveći dio britanskog kamionskog saobraćaja, ukazivala je na nedostatak pripremljenosti za izlazak iz EU. Pošto je Dover područje izuzetne prirodne ljepote u kojem nije bilo moguće provoditi carinske i standardne provjere u blizini luke, vlada je u zadnji čas izabrala lokalitet 20 milja u unutrašnjosti — Sevington u Kentu.

Prema ranije objavljenom odgovoru u parlamentu, ukupni kapitalni troškovi tog lokaliteta dostigli su 154 miliona funti, uključujući 30 miliona za otkup poljoprivrednog zemljišta između Sevingtona i Mershama i 70 miliona za izgradnju. HMRC je putem zahtjeva za slobodan pristup informacijama otkrio i da su operativni troškovi dostigli 179 miliona funti — novac koji ne bi bio potrošen da nije bilo Brexita.

Drugi lokalitet koji ostaje operativan jest Holyhead, malo nalazište uz glavni put prema luci koja prima robu iz Irske. Otkup je koštao 14 miliona funti, a izgradnja dodatnih 23 miliona.

Te cifre ne uključuju ulaganja Eurotunnela, luke Dover i drugih luka, uključujući Portsmouth. Eurotunnel je potrošio 50 miliona eura (41,7 miliona funti) na izgradnju infrastrukture za provjere kamiona i dodatnih 90 miliona eura na izmjene za putnike, uključujući sistem ulaza i izlaza koji francuska strana nikada nije aktivirala.

Granična stanica u Portsmouthu, drugoj najprometnijoj britanskoj luci preko Kanala, sada je pred neizvjesnom budućnošću. Visokotehnološki objekat izgrađen je po vladinim specifikacijama za provjere nakon Brexita, ali se, prema riječima direktora luke Mikea Sellersa, ondje u prosjeku obave samo dvije provjere prikolica dnevno, umjesto 80 koliko je prvobitno bilo predviđeno. Sellers i lider gradskog vijeća traže od vlade kompenzaciju, budući da stanice postaju suvišne nakon sporazuma UK–EU.

"S obzirom na to da se granična stanica nalazi u sklopu operativne luke, idealno bismo je prenamijenili, a ne srušili, ali to će nas koštati gotovo koliko i rušenje. Objekat je vrlo specifičan — u njemu se moraju provoditi provjere hrane i biosigurnosne provjere — pa ne odgovara običnom skladištenju", kazao je Sellers.