Burnhamov prvi budžet: savjet Polly Toynbee iz Guardiana – udariti na banke, i to jako

Nakon godina bez kazni, izvinjenja i otplate za spašavanje nakon krize koju su sami izazvale, britanske banke suočavaju se s povećanjem poreza. Poreske olakšice koje su uveli konzervativci zadržala je kancelarka Rachel Reeves — ali ne zadugo. Prema medijskim izvještajima, četiri najveće britanske banke ostvarile su 13 milijardi funti dobiti u prvoj polovini ove godine, što je 16 posto više nego u istom prošlogodišnjem periodu.

Ne treba podcijeniti hrabrost potrebnu da se odoli zastrašivanju bankara: direktor njihovog lobističkog udruženja UK Finance pisao je kancelarki da bi povećanje poreza moglo navesti banke da se presele u konkurentske zemlje, tvrdeći da London ima najviše poreze na banke. Ta tvrdnja ne stoji, prema analizi uglednog Tax Policy Associates: među zapadnoevropskim zemljama samo Irska ima nižu stopu, dok je u Parizu znatno viša.

Prijetnje iz vrha bankarskog sektora

Jamie Dimon, direktor JP Morgana — suština poslovne moći s kojom se laburističke vlade uvijek suočavaju — ima bogatstvo koje Forbes procjenjuje na 3,1 milijardu dolara, a prošle je godine zaradio 43 miliona dolara. Dimon je javno najavio da bi eventualni udar na dobit banaka mogao značiti odustajanje od izgradnje novog londonskog sjedišta vrijednog tri milijarde funti u Canary Wharfu, u kojem bi radilo više od polovine od 23.000 zaposlenih te banke u Britaniji. Dimon je prošlog mjeseca posjetio adresu br. 10 kako bi odvratio vlasti od povećanja poreza, ali je Burnham na sastanak "samo kratko navratio". Toranj je, kako se navodi, odobrio tek nakon što Reeves u budžetu za 2025. godinu nije dirnula banke.

Nije ovo prvi put da Dimon vrši pritisak na britanske vlasti. Godine 2009, dok je kancelar Alistair Darling uvodio 50-postotni porez na bankerske bonuse iznad 25.000 funti, Dimon ga je nazvao da protestvuje. Darling je u memoarima "Back from the Brink" opisao da ga je "vrlo, vrlo ljut" Dimon zaprijetio da bi JP Morgan mogao preispitati ulaganja u Britaniji. "Rekao je da njegova banka kupuje puno britanskog duga i pitao se da li je to još uvijek dobra ideja." Darling nije odustao, JP Morgan je izgradio svoj londonski ured i nastavio kupovati britanski dug. Dokumenti objavljeni ove godine u spisima slučaja Epstein otkrili su da je tadašnji ministar privrede Peter Mandelson nagovarao Dimona da "blago zaprijeti" Darlingu zbog poreza. Porez je u četiri mjeseca prikupio oko 2,3 milijarde funti, a potom je ukinut. A ono što je najavljivano kao porez na bonuse na kraju su plaćale same banke — nikada bankari.

Cijena spašavanja banaka

Službeni podaci pokazuju da je spasavanje banaka nakon finansijske krize javnost koštalo 23 milijarde funti, računajući i neke prodaje imovine. Zvanične procjene gubitka bruto domaćeg proizvoda idu do 7,5 posto, dok neke druge procjene sugeriraju i dvostruko više.

Povratak posebnog poreza na dobit banaka na prvobitnih osam posto, sa sadašnja tri posto na koja su ga srezali konzervativci, donio bi oko dvije milijarde funti. Iako je to mali iznos, a banke zemlji duguju mnogo više, to što bi Burnham odolio njihovom zastrašivanju poslalo bi samopouzdanu poruku, ocjenjuje Toynbee. Anketa sindikalnog saveza TUC pokazuje snažnu podršku javnosti porezu na izvanrednu dobit banaka, ali i povećanju poreza na kockanje i bogatstvo. Spremnost da se prkosi bankarskom zastrašivanju, makar i malo, dobar je rani znak pravca kojim vlada ide.

Budžet, kako navodi autorica, dočekuju dobri znakovi: iako je inflacija porasla, rastu i zaposlenost, rast, poslovna ulaganja i prosječne plaće. Od petka sindikalni predstavnici dobijaju pravo da regrutuju u svakom preduzeću, što je preokret u kompanijama nenaklonjenim sindikatima. Članstvo u sindikatu, prema izvještajima, najsigurniji je način da se plaće podignu za četiri do pet posto.