Četiri volontera izašla iz simulacije Marsa nakon 378 dana izolacije

Ross Elder, Ellen Ellis, James Spicer i Matthew Montgomery 31. oktobra su izašli iz habitata Mars Dune Alpha, čime je završena druga NASA-ina godišnja simulacija boravka na površini Marsa. Četveročlana posada ušla je u objekt od oko 1.700 kvadratnih stopa, izrađen 3D štampom, u NASA-inom Johnson Space Centeru u Houstonu 19. oktobra 2025. Riječ je o misiji CHAPEA 2 (Crew Health and Performance Exploration Analog), u okviru koje su volonteri obavljali simulirane šetnje po Marsu, robotske operacije, održavanje habitata, vježbanje i uzgoj biljaka.

„Njihov rad znači više od dovršetka misije“, izjavila je direktorica Johnson Space Centera Vanessa Wyche. Dodala je da je cilj priprema za izazove ljudskog istraživanja svemira van Zemlje, prikupljanje znanja potrebnog za zaštitu zdravlja i performansi posade te otvaranje puta budućim misijama na Mjesec, a jednog dana i Mars.

Godina u kojoj se mnogo toga desilo van habitata

NASA-in astronaut Jack Hathaway stavio je boravak posade u izolaciji u perspektivu: dok su volonteri bili u habitatu, on je odslužio 237-dnevnu misiju na svemirskoj stanici i vratio se na Zemlju. U istom periodu astronauti misije Artemis II obišli su Mjesec i postavili rekord u najvećoj udaljenosti ljudi od Zemlje. NASA je 2. novembra 2025. obilježila i 25 godina neprekidnog ljudskog prisustva na Međunarodnoj svemirskoj stanici.

„Ono što ste ovdje uradili zahtijevalo je ogromnu fiziološku i psihološku snagu, timski rad i ljudsku istrajnost“, rekao je Hathaway.

Uz podršku istraživača i zemaljskih timova, posada je prikupljala podatke o zdravlju i performansama, uz ograničene resurse i kašnjenje komunikacije do 22 minute u svakom smjeru.

Komandir s iskustvom probnog pilota

Komandir misije i probni pilot američkog ratnog zrakoplovstva Ross Elder misiji je pristupio na način svojstven eksperimentalnom testiranju u ljetu. Simulirane šetnje po Marsu i robotsko istraživanje opisao je kao „nevjerovatno slične“ operacijama u ljetu. Iz habitata su članovi posade daljinski upravljali dronom i roverom kako bi pregledali teren te identificirali ili prikupili uzorke stijena.

Zahtjevan raspored šetnji, uključujući pripremu odijela, procedure u predvorju (airlock) i duge travershe, pojačao je njegovo razumijevanje fizičke pripreme potrebne budućim istraživačima. Naglasio je važnost ishrane, vježbanja i odmora za održavanje tog ritma. Njegovo čvrsto liderstvo i fokus na misiju pohvaljeni su pri izlasku jer je održavao tim motivisanim i u napretku.

„Prava magija bila je privilegija i zadovoljstvo gledati sve kako se spajaju — ovo je jedan od najboljih timova kojim sam ikad bio dio“, izjavio je Elder.

Medicinska službenica i taktičko razmišljanje

Ellen Ellis, oficirka američkih svemirskih snaga s iskustvom u Nacionalnom uredu za izviđanje (National Reconnaissance Office), donijela je pozadinu iz vojnih operacija i sistemskog inženjerstva. Kao medicinska službenica, organizirala je prikupljanje bioloških uzoraka i pripremu zaliha za istraživanje zdravlja posade. Kada su procedure postale poznate, isticala je disciplinu u pažljivom slijeđenju svakog koraka, ali i užitak u rješavanju problema dostupnim alatima.

„Postoji neka taktička kreativnost koja me puni energijom“, rekla je Ellis. Dodala je da bi bilo teško uvjeriti nekoga ko nikad nije živio u izolaciji da se većinu dana nije osjećala izolovano, jer je imala tri saigrača na koje se svakodnevno mogla osloniti. Zahvalila se i stručnjacima za vježbanje, mentalno zdravlje, ishranu i medicinu na koordiniranoj podršci tijekom cijele misije.

„Najvažnije što sam naučila jest da buduća marsovska posada zahtijeva visoko integrisan zemaljski tim“, zaključila je Ellis.

Inženjer sistema habitata

James Spicer, iskusan u satelitskim komunikacijama i razvoju svemirskih letjelica, brinuo se o održavanju habitata. Pri izlasku je zahvaljen što je održavao sisteme u pogonu i opisan kao „izvanredni inženjer ljeta i rezidentni naučnik za podatke“. Godinu u izolaciji uporedio je sa životom na podmornici ili brodu, gdje ograničene zalihe i prostor oblikuju svakodnevne odluke. Posada je pratila potrošnu robu, od sredstva za pranje sudova do filtera za disanje, te pažljivo upravljala hranom i vodom.

Posada je imala pristup resursima s vijestima, a Spicer se iznenadio koliko mu je malo nedostajalo stalnih vijesti i društvenih mreža. Pauza od ometanja pomogla mu je da se fokusira na misiju. Unutar habitata priče i vicevi za kuhinjskim stolom donosili su smijeh u zahtjevne dane. Rekao je saigračima da su mu godinu učinili „ne obavezom, već zadovoljstvom“.

„Inspirisani smo svaki dan znajući da podaci koje generiramo informišu planiranje marsovskih misija i povećavaju sigurnost, zdravlje, performanse i komfor budućih marsovskih posada“, izjavio je Spicer.

Naučni oficir i svestrani inženjer

Matthew Montgomery donio je iskustvo iz hardverskog inženjerstva, robotike, tehnoloških startupa i nezavisnih filmova. Pri izlasku je opisan kao „švicarski nož među članovima posade“ zbog svog tehničkog znanja i vještina rješavanja problema. Pomagao je saigračima u identifikaciji uzoraka stijena prikupljenih tokom simuliranih šetnji po Marsu te postavio mogućnosti 3D štampe u habitatu. Njegovo iskustvo u poljoprivredi u zatvorenom prostoru preneseno je i u eksperiment klijanja sjemena koji je koristio kontrolu i simulirano marsovsko tlo.

Održavanje dosljednog skupa podataka ostalo mu je prioritet. Montgomery je naučio da istražuje sve što bi ga navelo na sumnju, opisujući slučajeve kada je javno iznošenje zabrinutosti pomoglo u prepoznavanju problema s opremom, sigurnošću i kvalitetom podataka.