Čistiji zrak ima i svoju cijenu: nestanak sumpornih čestica ubrzava zagrijavanje planete

Sagorijevanje fosilnih goriva ne proizvodi samo ugljen-dioksid koji zagrijava Zemlju, nego i zagađenje sumporom čiji je efekat suprotan. Sumpor-dioksid, koji nastaje sagorijevanjem uglja i nafte, u atmosferi formira ogroman broj sitnih čestica, takozvanih sulfatnih aerosola, koje vraćaju dio sunčeve svjetlosti u svemir prije nego što ona stigne do tla. Time one djelimično poništavaju zagrijavanje izazvano ugljen-dioksidom.

Upravo zato politike čistog zraka, poput američkog Programa protiv kiselih kiša iz ranih 1990-ih koji je smanjio emisije iz elektrana, imaju i neočekivanu klimatsku posljedicu. Emisije sumpora oštro padaju, dok emisije ugljen-dioksida ostaju blizu rekordnih nivoa. Naučnici sve više vjeruju da gubitak tog rashladnog efekta blago ubrzava globalno zagrijavanje.

Rasprava koja je pokrenula pitanje

Tema je dospjela u žižu u julu, tokom rekordno vrućeg ljeta u Velikoj Britaniji, kada je zamjenik lidera stranke Reform Richard Tice na mreži X podijelio tekst Telegrapha pod naslovom da su toplotne valove izazvali pad zagađenja. Tvrdio je da je čistiji zrak, a ne ugljen-dioksid, uzrok viših temperatura te da je javnost "gaslit", odnosno obmanjivana. Takva tvrdnja nije tačna – ugljen-dioksid ostaje glavni pokretač globalnog zagrijavanja – ali nauka koju je iskrivio postoji i otvara još ozbiljnije pitanje: je li planeta osjetljivija na stakleničke gasove nego što se do sada smatralo?

Tri najtoplije godine zaredom

Posljednje tri godine bile su tri najtoplije ikada zabilježene, a britanski Met Office navodi da će 2027. "vrlo vjerovatno" zamijeniti 2024. kao najtoplija godina u historiji mjerenja.

Globalne temperature, međutim, prirodno variraju iz godine u godinu. Prirodna pojava El Niño, zagrijavanje Pacifika, može ih privremeno podići, pa niz rekordno toplih godina sam po sebi ne znači da se osnovna stopa zagrijavanja povećala. Tim Reta Knuttija s ETH Zürich pokušao je ukloniti uticaj El Niña i drugih prirodnih kolebanja kako bi otkrio stvarni trend.

"Prilično je jasno da se stopa zagrijavanja ubrzala", kaže Knutti, profesor klimatske fizike na tom švicarskom univerzitetu i bivši koordinirajući glavni autor izvještaja IPCC-a, tijela pod okriljem UN-a koje objavljuje najautoritativnije procjene klimatske nauke. Do sličnog zaključka došla je i zasebna studija objavljena ove godine, nakon što je uzela u obzir nekoliko ključnih prirodnih uticaja.

Prašina na staklu plastenika

Globalno zagrijavanje često se objašnjava poređenjem s plastenikom: gasovi poput ugljen-dioksida otežavaju toploti da napusti Zemlju, slično kao staklo. Sumporno zagađenje u toj slici djeluje kao prašina na staklu – što je više prašine, manje sunčeve svjetlosti ulazi i plastenik se sporije zagrijava.

Dr. Øivind Hodnebrog, glavni istraživač u norveškom institutu za klimatska istraživanja Cicero, proučavao je kako smanjenje aerosola utiče na klimu. "Sulfatni aerosoli su zaista sitne čestice, ali su svijetle čestice", objašnjava on.

Osim što reflektuju svjetlost, aerosoli hlade planetu i tako što mijenjaju formiranje oblaka. Djeluju kao sitna jezgra oko kojih se kondenzuje vodena para, pa neki oblaci postaju svjetliji ili traju duže. Zagađenje iz brodova može čak stvoriti svijetle tragove u morskim oblacima vidljive iz svemira. Više aerosola znači svjetlije oblake, više refleksije i manje zagrijavanja.

Sumporno zagađenje ipak ima teške posljedice: štetno je za ljudsko zdravlje, jer ulazi u pluća i otežava disanje, a doprinijelo je i kiselim kišama koje uništavaju šume i ubijaju ribu – između ostalog i na području tadašnje Čehoslovačke. Zato ga države već decenijama smanjuju. Emisije sumpora naglo su pale u Evropi, Sjevernoj Americi i Kini, a nova pravila smanjila su i zagađenje iz brodarstva. U slici plastenika, to je kao da smo obrisali dio prašine sa stakla i pustili unutra više sunčeve svjetlosti.

Pri tome, dok ugljen-dioksid u klimatskom sistemu ostaje stoljećima, sulfatni aerosoli u atmosferi opstaju tek danima ili sedmicama. Kada emisije sumpora padnu, njihov rashladni efekat nestaje gotovo odmah.

Efekat maskiranja

Efekat je najjači tamo gdje je sumporno zagađenje najbrže opalo. Jedna studija procjenjuje da je pad tog zagađenja dodao oko pola stepena ljetnom zagrijavanju u zapadno-centralnoj Evropi od 1980. godine.

Prof. Piers Forster, klimatolog s Univerziteta u Leedsu i jedan od vodećih autora najnovijeg izvještaja IPCC-a, procjenjuje da smanjenje aerosolnog zagađenja sada dodaje između 0,05 i 0,1 stepena Celzijusa zagrijavanja po deceniji. Aerosoli, međutim, mogu objasniti samo dio nedavnog ubrzanja. Staklenički gasovi ostaju daleko važniji – Forster procjenjuje da oni trenutno globalno dodaju oko 0,2 stepena zagrijavanja po deceniji.

"To je vrlo značajan doprinos", kaže on o efektu aerosola, "ali nije toliko važan kao staklenički gasovi."