COP17 u Jerevanu: Ekološki bilans Jermenije postavlja pitanje o podobnosti domaćina summita o biodiverzitetu

Prošlog vikenda u Jerevanu je svečanom ceremonijom otvorena 17. konferencija stranaka Konvencije o biološkoj raznovrsnosti (COP17). Prvi je put da summit gostuje neka bivša sovjetska republika, što je jermenska vlada obeilježila kao priliku da zemlju predstavi kao lidera u zaštiti okoliša. Međutim, sopstveni ekološki bilans zemlje ozbiljno dovodi u pitanje njenu podobnost za tu ulogu.

Podaci ne idu u prilog domaćinu. U Yaleovom indeksu ekoloških učinaka za 2026. godinu Jermenija je na 75. mjestu od 177 zemalja, dok je Estonija, također bivša sovjetska republika, na prvom. Rezultati su posebno loši u upravljanju otpadom, gdje Jermenija zauzima 164. mjesto, te u obradi otpadnih voda, gdje je 165. Jerevan je pravo da organizuje COP17 dobio 2024. godine, a tadašnje vlasti proslavile su tu odluku kao priznanje ekoloških ambicija zemlje. Malo je, međutim, naznaka da su vlasti tu priliku iskoristile za rješavanje dugogodišnjih problema.

Rudarstvo kao izvor zagađenja

Glavna prepreka je struktura jermenske privrede, u kojoj važnu ulogu igraju rudarstvo, zastarjeli industrijski objekti i nedovoljna ekološka regulativa. Najveći rudnici bakra i molibdena — Zangezur, Agarak i Teghut — koriste površinsku eksploataciju koja stvara velike količine otpada i ozbiljan rizik od zagađenja. Svjetska banka rudarstvo je prepoznala kao značajan izvor zagađenja okoliša u Jermeniji.

Dozvole za površinsku eksploataciju zlata izdate su i na lokaciji Meghrasar, na zemljištu koje je prvobitno preklapalo granice nacionalnog parka Arevik — sve dok vlada 2015. godine nije smanjila park. Otpadni rezervoar Artsvanik, u kojem se nalaze milioni tona rudarskog otpada, povezivan je s onečišćenjem obližnjih vodotokova teškim metalima.

Problemi ne staju kod rudarstva. Šume pokrivaju svega 11,1 posto teritorija zemlje, dok je koncentracija štetnih finih čestica u zraku Jerevana oko pet puta viša od preporučene granice Svjetske zdravstvene organizacije.

Ekonomski interesi ispred zaštite

Regulativu dodatno otežava zavisnost Jermenije od poslovnih grupa povezanih s Rusijom u ključnim industrijskim sektorima. Ovi investitori su veliki poslodavci i značajni doprinosnici državnom budžetu, što vladi daje snažan ekonomski poticaj da štiti njihove poslovanje. Ruski investitori drže kontrolni udio u kompleksu Zangezur, koji je u prvoj polovini 2026. bio najveći poreski obveznik u zemlji.

Sukob ekonomije i ekologije pokazao je i neposredno pred sam summit, kada je Jermenija otvorila rudnik zlata Amulsar, oko kojeg traju dugogodišnje kontroverze. Ekološke organizacije, među kojima Global Forest Coalition i više jermenskih udruženja civilnog društva, osudile su potez, navodeći da on ignorira dugogodišnje ekološke primjedbe i preporuke Bernske konvencije. Organizacije za ljudska prava dokumentovale su zastrašivanje i tužbe protiv aktivista koji se zalažu protiv Amulsara.

Jermenski ministar ekonomije odbranio je projekat ekonomskim argumentima, navodeći da bi on mogao donijeti između 1,5 i 2 posto BDP-a zemlje te oko 130 miliona dolara godišnje u porezima i drugim plaćanjima državnom budžetu. Projektovani prihodi otkrivaju kontradikciju između odlučnosti vlade da proširi rudarstvo i ambicije da Jermeniju predstavi kao međunarodnog lidera u zaštiti biodiverziteta.

Suprotstavljeni prioriteti posebno su važni dok Jermenija teži bližim odnosima s Evropskom unijom i distancira se od Moskve. Strateška agenda EU–Jermenija prepoznaje potrebu za jačom primjenom zakonodavstva o procjeni uticaja na okoliš, poboljšanjem upravljanja otpadom te dodatnim aktivnostima na kvalitetu zraka, zaštiti voda i industrijskim emisijama. Napredak po tim obavezama trebao bi biti centralni dio ocjene EU o naporima Jermenije ka bližoj integraciji.

Na COP17 vlade pregledavaju napredak pod Kunming-montrealskim globalnim okvirom o biodiverzitetu, čiji je cilj zaustavljanje i preokretanje gubitka prirode do 2030. Očekuje se da će summit finalizovati tzv. jerevanski put za ubrzanje provođenja njegovih ciljeva. Međutim, izgledi su već sumorni: izvještaj o stanju akcija za biodiverzitet, objavljen prije summita, utvrdio je da je manje od polovine procijenjenih nacionalnih ciljeva na pravom putu (on track). Finansiranje također zaostaje: godišnje se osigura oko 16 milijardi dolara, dok je cilj za 2025. godinu 20 milijardi dolara, a Cali Fund je od ciljanih milijardu dolara primio svega 6.000 dolara. Jermenija i vlade učesnice COP17 trebale bi iskoristiti summit za pritisak radi jačanja zaštite okoliša, kontrole zagađenja i vjerodostojnih procjena uticaja.