Da li su mlađe žene muškarcima uvijek privlačnije od vršnjakinja?

Pogled u javni prostor ili medije lako stvara utisak obrasca koji se ponavlja: muškarac u četvrtoj ili petoj deceniji života ima partnerku znatno mlađu od sebe, dok žene iste dobi počinju da se pitaju jesu li postale „nevidljive" za mušku pažnju. Iz toga proizlazi uvjerenje da je mladost univerzalni ženski adut, dok se godine kod muškaraca tumače kao iskustvo, stabilnost i šarm.

Ono što često uočavamo, međutim, nije nužno pravilo za sve. Vidljivost parova s velikom razlikom u godinama i način na koji mediji prikazuju žensku ljepotu mogu stvoriti dojam da muškarci uvijek biraju mlađe. Privlačnost nije jednostavna jednačina u kojoj se od nečije vrijednosti samo oduzimaju godine.

Bilo bi naivno tvrditi da mladost nema nikakvu ulogu u fizičkoj privlačnosti. Za neke muškarce ona jeste važan faktor, baš kao što su nekim ženama privlačni i mlađi muškarci. Svježina, energija, izgled i osjećaj novine mogu privući pažnju, ali početna fascinacija nije isto što i želja za ozbiljnom vezom. Nekoga privlači mladenački izgled, nekoga samopouzdanje, nekoga humor, a nekoga osoba s kojom može satima razgovarati bez osjećaja da mora glumiti ili se dokazivati.

Nije sve u godinama

Problem nastaje kad se jedna osobina proglasi presudnom za cijeli pol. Muškarci nisu jedinstvena grupa s istim željama, kao što ni žene ne biraju partnere po jednom univerzalnom kriterijumu.

Postoji i manje romantična strana priče: mlađa partnerka nekim muškarcima može predstavljati potvrdu vlastite poželjnosti, osjećaj da su i dalje mladi, moćni ili zanimljivi. U takvim slučajevima nije presudno samo to ko je ta žena, nego i šta njena mladost simbolizira muškarcu koji je bira. Ipak, pogriješilo bi se svaka veza s razlikom u godinama svodi na sujetu, novac ili potrebu za kontrolom. Ljudi se zaljubljuju iz različitih razloga, a razlika u godinama sama po sebi ne govori dovoljno o kvalitetu odnosa. Važnije je postoji li među partnerima ravnopravnost, poštovanje, slične životne vrijednosti i iskrena bliskost, ili jedno drugo promatraju kao statusni simbol.

Pritisak na žene koje stare

Od žena koje stare često se očekuje da budu uspješne, negovane, ostvarene i samouvjerene, ali i da na neki način zaustave vrijeme. Kada se pojave prve bore, sijede vlasi ili promjene na tijelu, društvo im poručuje da se još više moraju potruditi kako bi ostale konkurentne — kao da je ženska privlačnost takmičenje s unaprijed određenim rokom trajanja.

Iskustvo, emocionalna zrelost, sigurnost u sebe i sposobnost izgradnje dubokog odnosa, međutim, nisu samo utješne nagrade. To su osobine koje mogu biti izuzetno privlačne upravo zato što ne zavise od mladosti. Žena ne mora izgledati kao djevojka da bi bila poželjna, niti mora svakom muškarcu biti privlačna da bi znala koliko vrijedi.

Najvažnije pitanje, možda, uopće nije da li će muškarac prije izabrati mlađu ženu nego svoju vršnjakinju, nego kakvu ženu traži i kakav odnos želi izgraditi. Ako mu je mladost glavni kriterij, vjerojatno mu neće promijeniti mišljenje ni uvjeravanje da su godine samo broj. Ali muškarac koji traži partnerku za zajednički život ne bira nužno osobu s najmanje godina, već onu s kojom može zamisliti svakodnevicu, bliskost, međusobno poštovanje i budućnost.

Privlačnost nema jedan oblik, a ljubav nije konkurs na kojem mlađe žene automatski dobijaju prednost. Najveća zabluda u koju žene mogu povjerovati jest da moraju pobijediti vrijeme kako bi ostale vrijedne nečije želje. Ne moraju — puno je važnije da ne počnu mjeriti vlastitu vrijednost pogledom muškarca koji ih možda nikada nije umio istinski vidjeti.