Đorđe Matić predstavio zbirku eseja „Sve bilo je muzika“

Zbirka eseja Đorđa Matića Sve bilo je muzika, koju je objavila izdavačka kuća Orion art books, predstavljena je u beogradskom Dorćol Platzu. Sala je bila puna, dio posjetilaca pratila je prezentaciju stojeći, a nakon završetka programa Matić je dugo ostao u sali, potpisujući primjerke i razgovarajući s čitaocima.

Program nije bio konvencionalna promocija, nego autorsko vođenje kroz muziku i život. Ulogu voditelja na sceni dijelili su sam autor i umjetnik Uroš Đurić. Početak je obilježila narodna pjesma „Svilen konac”, kojom je odmah postavljen motiv spoja različitih muzičkih i kulturnih tradicija — jedna od glavnih nitiju Matićeve knjige.

Već na samom početku došlo je do nesvakidašnje scene: Dubravka Duca Marković, prisutna u publici, s Đurićem se upustila u polemiku o tome jesu li datumi iz historije Radio Beograda tačni. Kada je rasprava završila i kada je Markovićeva napustila salu, razgovor na sceni nastavljen je dinamično — s dosta humora, ozbiljnim promišljanjima i brzom razmjenom ideja. Posjetioci su program pažljivo pratili i višestruko su nagradili aplauzom.

Poznata imena u publici

Među gostima su bili brojni akteri kulturnog, muzičkog i medijskog života: muzičar Dejan Cukić, etno-pjevačica sa međunarodnim priznanjem Svetlana Spajić, rok kritičar i radijski voditelj Žikica Simić, novinar, urednik i voditelj podkasta Velike priče Branko Rosić, rok novinar Vladimir Stakić i slikar Luka Dedić, sin Milutina Dedića. Došli su i Ljubica Vlahović, kustoskinja i članica autorskog tima Muzeja Jugoslavije, zagrebački novinar Saša Kosanović te Nikola Lunić, predsjednik Srpskog privrednog društva Privrednik iz Zagreba.

Više od zbirke o muzici

Večer je pokazala da Matićeva knjiga ne staje na okvirima uobičajenih zbirkis tekstova o pjesmama i izvođačima. Preko muzike, umjetnosti, kulture i sjećanja, ona nudi pogled na vrijeme i ljude koji su oblikovali kulturni prostor bivše Jugoslavije, a obraća se i velikanima svjetskog roka, džeza, bluza i narodne muzike.

U recenziji je taj široki zahvat posebno istakao Petar Peca Popović. On navodi da je Matićev tekst usko vezan za cjelokupnu kulturu iz koje je nastao, s namjerom da je trezveno preispita. Kao primjere Popović izdvaja eseje o Arsenu Dediću, Džoniju Štuliću, rok izrazu u slikarstvu Miće Popovića, Kosti Bunuševcu, Korneliju Kovaču, Momčilu Popadiću, Bojanu Pečaru, Majlsu Dejvisu, Eriku Bardonu, Džimu Morisonu, Dilanu i Alvinu Liju, kao i tekstove o narodnoj muzici kroz rad Sofke Nikolić, Vuleta Jevtića, Danice Obrenić, Jordana Nikolića i Lepe Lukić. U zaključku recenzije stoji da je kod Đorđa prošlost „kolona blistavih svetionika pred kojima se ostaje bez daha”.

Ta osobina knjige — da muzika nije samo tema, nego prizma kroz koju se promišljaju kulturno pamćenje, lične i kolektivne istorije i sudbine umjetnika — prepoznala se i u samom razgovoru na promociji, gdje su se muzičke teme stalno ispredale s pričama o vremenu, prostoru i ljudima.