Drvena kućica iz vremena klondaiške zlatne groznice još stoji nad rijekom Yukon

Prema stranoj objavi, ne zna se tačno kada je u Dawson Cityju, u kanadskoj teritoriji Yukon, sagrađena mala drvena kućica poznata kao Gold Rush Cabin, ali historijski podaci svjedoče da je stajala već 1900. godine, a moguće je da je i starija. Najstarije dokumentirane veze povezuju je s kompanijom Trading & Exploring Company, jednom od firmi koje su tada poslovale u gradu, upravo dok je euforija klondaiške zlatne groznice počinjala jenjavati.

Kućica je, naizgled čudesno, preživjela ono što je uslijedilo. Nakon zlatne groznice broj stanovnika Dawsona, koji je tada brojao desetine hiljada ljudi odlučnih da nađu zlato, srušio se, pa su zgrade napuštene, rastavljane, prenosile se ili potpuno nestajale. Ova kućica je ostala i decenijama dalje služila kao dom, u mirnijim poglavljima historije grada.

Obnova 2005. godine

Na početku 2000-ih opstanak kućice postao je sve neizvjesniji. Drvena građa je propadala, a objekat se toliko naginjao da ga je u uspravnom položaju držala dodatna čelična sajla. Godine 2005. kućica je rastavljena — svaki trupac je uklonjen i numerisan, kako bi se kasnije vratio na svoje prvobitno mjesto. Pokvareni dijelovi su odbačeni, a novi komadi su uz pomoć tradicionalnih tehnika spajanja pripojeni preživjelim trupcima.

Rastavljanje objekta otkrilo je i tragove ranijih stanara. Ispod limenog krova pronađeni su ostaci starijeg krova od busenja, a na nekim trupcima su vidljivi tragovi požara dimnjaka. Ispod dasaka poda, da bi se spriječila hladnoća, bili su utisnuti novine i komadi denim tkanine, među kojima i stranice pjesme pod naslovom „Despondency". Sačuvan je i dio ručno oslikane tapete iznad vrata.

Kada su popravke završene, numerisani trupci su vraćeni na svoja mjesta i kućica je započela novo poglavlje. Više od vijeka nakon što se prvi put spominje u zapisima Dawsona, ona i dalje stoji s pogledom na rijeku Yukon — i, što je rijetkost za sačuvane građevine iz perioda zlatne groznice, posjetioci u njoj mogu stvarno prespavati.