Duboki život u Meksičkom zaljevu se ni nakon 16 godina nije oporavio od izljeva nafte Deepwater Horizon

Šesnaest godina nakon havarije platforme Deepwater Horizon, koja je 2010. izazvala najveći izljev nafte u historiji svjetskih okeana, živi svijet u dubinama Meksičkog zaljeva ne pokazuje nikakve znakove oporavka. Za 87 dana koliko je trebalo da se bušotina zatvori, u more je isteklo oko 134 miliona galona sirove nafte, uz 7,7 milijardi standardnih kubnih stopa gasa.

Drastičan pad brojnosti vrsta

Tim naučnika iz američkih institucija, na čelu s okeanografom Tracey Sutton sa Nova Southeastern University, objavio je nalaze u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences. Istraživači su se fokusirali na pelagijske vrste koje žive duboko u stubcu vode. Prve uzorke mrežama prikupili su 2011. godine, odmah nakon katastrofe. Kada su se istraživanjima vratili u periodu od 2015. do 2023. godine, njihovi uzorci — ukupno više od 2.000 mreža — otkrili su oštar pad brojnosti ovih vrsta.

Broj riba smanjen je za 63,5 posto, rakova za 62, a glavonožaca, među kojima prevladavaju lignjuni, za 59,7 posto. Među najpogođenijima su kril, koji je izgubio 72,8 posto jedinki, svjetlaci (lanternfishes) s padom od 62,9 posto te ribe roda Cyclothone s padom od 69 posto.

„Vidjeli smo veliki pad. Pitanje je bilo zašto? Pa smo pogledali sve prirodne varijable za koje smo mislili da ga mogu objasniti — temperaturu, količinu kisika i hranu. Ništa od toga ne prati pad. Jedini događaj koji ga prati je izljev nafte, pa smatramo da je to najvjerovatniji uzrok pada", rekao je Sutton za Associated Press.

Ključni dio ekosistema

Naučnici ističu da su najpogođenije skupine ujedno i ekološki najvažnije u otvorenom moru — po ukupnoj brojnosti, biogeohemijskim ciklusima i kao plijen vrstama viših nivoa lanca ishrane. Sve su te životinje ključan plijen u ekosistemu, a pokreću i privredu ribolova i turizma koju su ljudi izgradili oko njega. Mnoge pripadaju takozvanom „dubokom raspršenom sloju" — zajednici riba, lignjuna i drugih stvorenja koja se noću dižu prema površini, a u zoru vraćaju u dubinu, prelazeći stotinama vertikalnih metara. Ta svakodnevna migracija djeluje poput „biološke pumpe" koja pokreće skladištenje ugljika u dubokom okeanu.

Morski naučnik Kevin Boswell opisao je ovu zajednicu kao raznolik kompleks životinja i naglasio da usklađenost rezultata nezavisnih metodologija „zaista pokazuje da je ekosistem srednjih dubina doživio značajnu promjenu".

Posljedice se već naziru

Neki istraživači s brodova prijavili su viđenja „mršavih kitova", a ulješure, čije je kretanje nekada bilo predvidljivo, sada se nepredvidljivo kreću zaljevom u potrazi za hranom. Autori studije izljev nafte nazivaju „najjednostavnijim objašnjenjem" za drastične promjene, navodeći da raspoloživi dokazi isključuju prirodne pojave kao vjerovatne uzroke te da je veliki zagađujući događaj, zajedno s mjerama ublažavanja, najvjerovatnije izazvao pad brojnosti.

Te mjere uključuju oko 770.000 galona hemijskog sredstva za raspršivanje Corexit 9500A, ubrizganog blizu glavine bušotine kako bi se razbila nafta i spriječile ogromne mrlje na površini. No, i nafta i sredstvo toksični su za morski život, posebno za zooplankton koji čini osnovu mrskeh lanaca ishrane, a zajedno nanose veću štetu od nafte same. Nafta je, osim toga, stigla mnogo dalje nego što su satelitski snimci pokazivali — njeni ostaci doprli su sve do morskog dna.

„Naši nalazi su posebno zabrinjavajući jer su ovo vrste koje su brojne, rasprostranjene i koje se historijski možda ne bi smatrale ugroženima. Čak i vrste koje izgledaju brojno mogu doživjeti značajne promjene koje mogu proći neopaženo bez praćenja", upozorio je morski biolog Pedro Peres sa Florida International University.

Autori zaključuju da rezultati ukazuju na iznenadan i trajan pad dubokopelagijske faune velikog morskog ekosistema, što je dovelo do trajnog stanja niske brojnosti koje ispunjava kriterije ekološke promjene režima. Nije sigurno hoće li oporavak ikada biti moguć, a kamoli koliko bi trajao. S obzirom na usku povezanost okeanskog života u Meksičkom zaljevu, takvi padovi će se, zaključuju, vjerovatno odraziti kroz cijeli sistem od vrha do dna, mijenjajući funkcije ekosistema na više nivoa.