Dušica Jakovljević o flasterima na nosu i padu imuniteta: "Imam prečih poslova"

Voditeljica i novinarka Dušica Jakovljević, poznata publici po dugogodišnjem radu na televiziji, otvoreno je progovorila o zdravstvenim problemima, iscrpljenosti i pritisku javnog života. Nakon povlačenja iz svakodnevne radne rutine vratila se u roditeljski dom na Dorćolu, gdje pokušava pronaći mir i posvetiti se sebi.

Pad imuniteta i "zamor materijala"

Jakovljević je objasnila da se liječi kod doktora Stomatološkog fakulteta, kod kojih je, kako kaže, išla "od jednog do drugog". Rekla je da je imala ozbiljne padove imuniteta, nedostatak željeza i vitamina D, što, kako smatra, ima veze s time što prošle godine nije bila na ljetovanju. Ljekari još istražuju da li je riječ o autoimunoj bolesti.

Kaže da je godinama zanemarivala ishranu, a onda naglo prelazila na intenzivne treninge i zdrave navike, čime je organizmu pravila "šokove".

– Došlo je do zamora materijala nakon toliko godina rada. Vrijeme je da malo zavolim svoj organizam – kazala je.

Flasteri umjesto operacije

Pažnju javnosti privukle su njene objave na društvenim mrežama na kojima preko nosa lijepi flastere. Pojasnila je da joj je vrh nosa "pao" i da flasterom podiže nos dok ne dođe vrijeme za operativni zahvat, koji je, dodaje, odgodila jer ima "prečih poslova". Ističe da nikada nije praktikovala laserske i slične tretmane.

– Kada zalijepim vrh nosa koji je pao i podignem ga flasterom, prve noći lakše dišem. Napravila sam svoj izum, previjam nos i mnogo mi je lakše – rekla je, dodajući da je shvatila da nos ne mora biti njen prioritet.

Zapitala se i zašto bi uopće morala biti savršena. "Zašto na kraju krajeva moram biti lijepa? Nikada sebe nisam smatrala lijepom", rekla je, dodajući da ljepota dolazi iz nečeg drugog.

Surovi komentari i borba

Prepoznatljivost u medijima donijela joj je, kaže, i suočavanje s grubim komentarima. Ljudi joj poručuju da je "sama htjela da postane poznata", a ona u knjizi koju piše, čija se junakinja zove Ana, opisuje razliku između toga da si slavan i da si poznat: slavni se slave, a poznate poznaju.

Istakla je da se nekada slava nije mjerila skupim torbama, satovima i odjećom, već je nosila drugačije značenje, dok se danas mnogo toga svelo na materijalne vrijednosti i broj pratilaca. Kaže da je nekome lako "baciti kamen", a taj kamen može biti izgovorena ili napisana riječ, posebno dok se boriš sa zdravstvenim problemom.

Dodaje da joj je trebalo vremena da izgradi zaštitu od uvreda, ali da je najvažnije kako se čovjek osjeća sam sa sobom. Kaže da nije osoba koja dugo ostaje u očaju: "Nisam nikada bila neko ko je plakao. Nema plakanja, nema! Idemo dalje."

U kriznim situacijama, kaže, sebi poručuje: "E, sada izađi pa pobijedi!" Smatra da su je upravo bezizlazne situacije naučile koliko čovjek može biti snažan, jer "jutro uvijek sve promijeni".