Dvadeset godina od smrti Dragana Stojnića, šansonijera kojeg Sarajlije pamte kao velikog gospodina

Dragan Stojnić, šansonijer koji je obilježio jugoslavensku zabavnu muziku, umro je prije dvije decenije, ali njegov glas ostaje trajno dostupan. Tako je 18. marta 2023. godine, povodom 20. godišnjice Stojnićeve smrti, za Deutsche Welle napisao književnik Dragoslav Dedović. Kako navodi, odlaze majke koje su pjevača obožavale i publika koja pamti njegove koncerte, a javna intonacija danas je uglavnom vulgarna — no jedinstveni Stojnićev glas u digitalnom svemiru svima je na dohvat klika.

Rođen 1937. godine u Beogradu, Stojnić se smatra jednim od najznačajnijih srpskih i jugoslavenskih šansonijera. Živio je u Sarajevu, Banjoj Luci, Skoplju i Beogradu, gradovima koji su obilježili i njega i njegovo muzičko stvaralaštvo. Ma gdje dolazio, u srcu je uvijek nosio pjesmu. Posebno ga se rado sjećaju starije Sarajlije, koje o njemu imaju samo riječi hvale — opisuju ga kao velikog gospodina i iskrenog prijatelja Sarajeva i Bosne.

Od Sarajeva do pariške Olimpije

Muzičke početke vezuje uz sarajevski ansambl „Prijatelji". Prvi veliki uspjeh ostvario je 1964. godine pobjedom na festivalu „Mikrofon je vaš" u Kraljevu, gdje je izveo pjesmu „Bila je tako lijepa". Riječ je o obradi francuske šansone „Elle était si jolie", koju je Alain Barrière izveo na Eurosongu 1963. godine. U Stojnićevoj interpretaciji pjesma je postala jedan od najprepoznatljivijih evergrina jugoslavenske zabavne muzike.

Već naredne godine osvojio je prvu nagradu na festivalu u Opatiji s pjesmom „Zašto dolaziš samo sa kišom", a 1966. nastupio je u čuvenoj pariškoj Olimpiji, jednoj od najprestižnijih evropskih koncertnih dvorana. Tokom karijere duge gotovo četiri decenije izgradio je prepoznatljiv izraz utemeljen na francuskoj šansoni, poeziji, nostalgiji i nenametljivoj eleganciji. Posebno mjesto u repertoaru zauzimale su mu interpretacije pjesama Jacquesa Brela, Charlesa Aznavoura i drugih velikana francuske muzike.

Gospodin iz drugog vremena

Stojnić nije bio pjevač koji je publiku osvajao spektaklom, provokacijama ili estradnim skandalima — bili su mu dovoljni glas, pjesma i dostojanstveno držanje. U vremenu kada su se popularnost i umjetnička vrijednost mnogo češće podudarale, predstavljao je poseban tip umjetnika: obrazovanog, odmjerenog, elegantnog i gospodstvenog. Njegove pjesme govorile su o ljubavi, prolaznosti, rastancima i uspomenama — o svemu onome što čovjek teško izgovori, ali prepozna čim čuje nekoliko taktova dobre muzike. Zbog toga je bio mnogo više od popularnog pjevača: predstavnik kulturnog senzibiliteta u kojem su suptilnost, obrazovanje i osjećaj za lijepo bile vrijednosti, a ne osobine kojih se treba stidjeti.

Za Sarajevo, grad u kojem je započeo muzički put, njegovo ime ostalo je vezano za vrijeme kada su gradske kafane, koncertne dvorane i kulturni život imali posebnu eleganciju.

Dragan Stojnić preminuo je 19. marta 2003. godine u Beogradu, u 65. godini života. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju. Pjesme koje je ostavio nadživjele su državu u kojoj su nastale, generacije koje su ih slušale i muzičke trendove koji su se smjenjivali.

U vremenu buke, agresivne samopromocije, vulgarnosti i beskrajne borbe za pažnju, Stojnićev glas podsjeća na gotovo iščezli ideal javne kulture — na doba kada umjetnik nije morao biti glasan da bi bio veliki, niti prost da bi bio primijećen. Stojnić je pripadao svijetu u kojem je gospodstvo bilo način života, a ne poza za javnost. Taj svijet je, možda, nepovratno nestao, ali dok god negdje svira „Bila je tako lijepa", nešto od njegove ljepote još živi.