Najnovije
Nauka

Fosil iz Južne Afrike pomjera pojavu Homo erectusa 200.000 godina unazad

Analiza novog odraslog fosila s nalazišta Drimolen kod Johannesburga potvrđuje da je Homo erectus u južnoj Africi živio prije dva miliona godina. Isto istraživanje donosi i 14 novih fosila srodnika Paranthropus robustus.

U Uredništvo ALFA TV 22. oktobar 2026. u 10:39 · 3 min čitanja · 701 pregleda
Fosil iz Južne Afrike pomjera pojavu Homo erectusa 200.000 godina unazad
Foto: ScienceAlert

Međunarodni tim istraživača objavio je u časopisu Annals of Human Biology analizu fosila koja pomjera prvu pojavu vrste Homo erectus za oko 200.000 godina unazad. Ključni nalaz je odrasli fosil s oznakom DNH 127, pronađen u kamenolomu Drimolen Main Quarry u blizini Johannesburga u Južnoj Africi, na području poznatom kao „Kolijevka čovječanstva“.

Prema riječima arheologa Jessea Martina s australskog Univerziteta La Trobe, novi fosil pruža dodatnu potvrdu da se ova vrsta u južnoj Africi prvi put pojavila prije dva miliona godina.

Zašto je odrasli fosil važan

Sama starost nije potpuna novost. Fragment lobanje označen kao DNH 134 ranije je već datiran u isti period, ali je pripadao malom djetetu, zbog čega je poređenje s odraslim jedinkama bilo otežano. DNH 127 taj problem rješava jer je riječ o odrasloj jedinki.

Homo erectus, čije ime znači „uspravni čovjek“, prva je vrsta hominina kod koje fosili pokazuju prilagodbu životu na tlu – duže noge i kraće ruke. Precizno datiranje te vrste zato je za antropologe od posebnog značaja.

Osamnaest fosila i dvije vrste

Istraživači su ukupno analizirali 18 fosila. Vrstu su određivali na osnovu fizičkih karakteristika kostiju, a starost geološkim metodama, uključujući radioaktivno datiranje. Pored jednog fosila Homo erectusa, čak 14 fosila pripisano je vrsti Paranthropus robustus, dalekom srodniku s teškim vilicama i velikim zubima prilagođenim tvrdoj i žilavoj hrani.

Dok je Homo erectus razvijao veći mozak i manje zube, kod vrste P. robustus zubi su postajali veći, a žvačni mišići jači, što pokazuje oblik vilica. Obje vrste dijelile su isti prostor i obje su sačuvane u pećini Drimolen. Martin ističe da je, iako je loza koja vodi do nas na kraju bila uspješna, prije dva miliona godina P. robustus na Drimolenu bio brojniji od Homo erectusa u omjeru većem od deset prema jedan.

„U tom periodu upravo su naši preci izgledali kao autsajderi s malim izgledima za preživljavanje“, kazao je Martin.

Promjene unutar vrste P. robustus

Novi nalazi podržavaju pretpostavku da se P. robustus s vremenom mijenjao. Fosili iste vrste s drugih lokacija ukazivali su na krupnije i snažnije hominine. Fosili iz Drimolena otkrili su osobine u građi vilice koje ranije nisu bile zabilježene, kao i više područja varijacija. Martin navodi da veliki broj fosila s ovog nalazišta omogućava dosad neviđen uvid u mikroevolucijske promjene koje su oblikovale ljudske pretke.

Ipak, valja imati na umu da je riječ o relativno malim fragmentima, pa će biti potrebna dodatna istraživanja kako bi se potvrdilo prisustvo obje vrste u tako dalekoj prošlosti. Na nalazištu postoji veliki broj već otkrivenih fosila, a vjerovatno ih ima još neiskopanih, što bi moglo pomoći u razumijevanju zašto je loza P. robustus izumrla, dok je Homo erectus vjerovatno vodio do današnjih ljudi.

Slika: ScienceAlert / Getty Images

Izvori:

  • ScienceAlert / Getty Images — sciencealert.com
  • Annals of Human Biology
  • La Trobe University

Tekst: Uredništvo ALFA TV

Povezane vijesti