Godinu i po nakon usvajanja, pandemijski sporazum Svjetske zdravstvene organizacije i dalje čeka ključne detalje

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) usvojila je pandemijski sporazum u maju 2025. godine, s ciljem da svijet bude bolje pripremljen za sljedeću globalnu zdravstvenu krizu. Zemlje su, međutim, mogle osigurati većinu glasova tek zato što su se složile da za poslije ostave najspornije detalje — a to odgađanje traje već godinu i po dana.

Prošle sedmice održana je osma runda pregovora u Ženevi, ali bez vidljivog rezultata. „Pandemijski sporazum je zaista u stanju trajnog limba", izjavila je Suerie Moon, su direktorica centra za globalno zdravstvo pri Ženevskom institutu za postdiplomske studije. Dodala je da je raspoloženje sumorno i da, iako mnoge zemlje znaju da mora biti napretka, put naprijed nije očigledan.

Pristup i jednakost u centru rasprave

Srž spora je pitanje pristupa i pravednosti — da li zemlje treba da budu obavezne brzo dijeliti podatke o novim patogenima s međunarodnom zajednicom i kakve obaveze imaju prema podjeli vakcina, lijekova ili testova razvijenih na osnovu tih podataka.

„Tokom COVID-a 19 bila je zapanjujuća nejednakost — bogate zemlje su vakcine imale gotovo odmah i mogle su ih obezbijediti višestruko za svoje stanovništvo", dok su zemlje s nižim prihodima dobijale ostatke, kazala je Sangeeta Shashikant, pravna savjetnica neprofitne organizacije Third World Network. Pandemijski sporazum, kako je navela, predstavlja pokušaj da se taj jaz premosti.

Zemlje su u principu prihvatile te obaveze i smatraju ih ključnima za sistem koji bi omogućio brz i pravedniji odgovor na sljedeću pandemiju. Ne mogu se, međutim, dogovoriti kako bi taj sistem, poznat kao aneks o pristupu patogenima i podjeli koristi (PABS), faktički trebao izgledati.

Tedrosov apel i podjela sjever–jug

Na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija u petak je generalni direktor WHO Tedros Adhanom Ghebreyesus pozvao zemlje na zajedništvo. Iako razlike ostaju, izrazio je uvjerenje da će zemlje pronaći zajednički jezik, kao što su to učinile sa samim sporazumom. Njegova poruka, kako je rekao, jeste jedna jedina: da sporazum završe što prije, jer dalja odgađanja nisu samo proceduralna — to su odgode koje sve zemlje skupo koštaju kada dođe sljedeća pandemija.

Pregovore, u širim crtama, vode bogate zemlje globalnog sjevera i zemlje nižih prihoda iz globalnog juga, objasnila je Moon. Sjever želi sistem koji bi omogućio dalji, vrlo brz razvoj novih proizvoda: bazu podataka u koju bi zemlje brzo ubacivale podatke o novim patogenima, a koju bi naučnici širom svijeta lako koristili. Kao primjer važnosti takvog pristupa navodi se podatak da su kineski naučnici početkom januara 2020. godine objavili genom virusa SARS-CoV-2 u javno dostupnoj bazi podataka. Taj rani pristup bio je, kako je rekao David Reddy, generalni direktor Međunarodne federacije udruženja proizvođača lijekova i asocijacija (International Federation of Pharmaceutical Manufacturers and Associations), dio razloga zašto je vakcina razvijena tako brzo. „Radilo je nevjerojatno dobro."

Zemlje nižih prihoda na to gledaju drugačije. „Mislim da imaju vrlo gorke uspomene na ono što se desilo tokom COVID-a 19", kazala je Moon. Zemlje globalnog juga žele „gvozdene garancije" da će, ako danas podijele uzorak ili podatke, sutra dobiti lijekove, vakcine i dijagnostiku razvijene iz njih — i žele vezati uslove za pristup bazi podataka kao polugu u pregovorima.

Ti uslovi mogli bi, prema prijedlogu nekih zemalja, izgledati ovako: svi podaci o patogenima smjestili bi se u zatvorenu bazu, dostupnu samo onima koji se registruju i potpišu ugovor sa WHO. Takvi ugovori mogli bi zahtijevati da dio proizvoda koji nastane bude proslijeđen WHO po nižoj cijeni, radi distribucije zemljama s nižim prihodima. Slično funkcioniše i WHO-ova mreža za pripremu protiv pandemijske gripe: zemlje predaju uzorke virusa u zamjenu za pravedniji pristup vakcinama, a bogate zemlje su se već složile da 20% vakcina proizvedenih u vanrednoj pandemijskoj situaciji ide WHO. One, međutim, nisu za takve uslove kao preduslov za korištenje podataka — tvrde da bi to usporilo nauku upravo u trenutku kada ona mora biti najbrža.