Godinu i po nakon usvajanja, pandemijski sporazum Svjetske zdravstvene organizacije i dalje čeka ključne detalje

Pandemijski sporazum usvojen je u maju 2025. godine s ciljem da svijet bude bolje pripremljen za sljedeću globalnu zdravstvenu krizu. Zemlje su, međutim, osigurale potrebnu većinu tek zahvaljujući kompromisu da se najsporniji detalji ostave za kasnije — a to odgađanje već traje godinu i po dana.

Prošle sedmice u Ženevi su završene osma runda pregovora, ali bez vidljivog napretka. „Pandemijski sporazum je zaista u stanju trajnog limba", ocijenila je Suerie Moon, ko-direktorka centra za globalno zdravstvo pri Ženevskom institutu za postdiplomske studije. Raspoloženje je, kaže, sumorno: mnoge zemlje svjesne su da mora biti napretka, ali put ka tome nije očigledan.

Pristup i jednakost u centru rasprave

U srži spora nalazi se pitanje pristupa i pravednosti: da li su zemlje dužne brzo dijeliti podatke o novim patogenima s međunarodnom zajednicom i kakve obaveze imaju kad je riječ o podjeli vakcina, lijekova i testova razvijenih iz tih podataka.

„Tokom COVID-a 19 bogate zemlje su vakcine imale gotovo odmah i mogle su ih obezbijediti višestruko za svoje stanovništvo", dok su zemlje s nižim prihodima dobijale ostatke, prisjetila je Sangeeta Shashikant, pravna savjetnica neprofitne organizacije Third World Network. Pandemijski sporazum je, kako je navela, pokušaj da se taj jaz premosti.

Zemlje su u principu prihvatile te obaveze i smatraju ih ključnima za sistem koji bi omogućio brz i pravedniji odgovor na sljedeću pandemiju. Problem je što se ne mogu dogovoriti kako bi taj sistem, poznat kao aneks o pristupu patogenima i podjeli koristi (PABS), trebao izgledati.

Tedrosov apel i podjela sjever–jug

Na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija u petak generalni direktor WHO Tedros Adhanom Ghebreyesus pozvao je zemlje na zajedništvo. Iako razlike ostaju, izrazio je uvjerenje da će zemlje pronaći zajednički jezik, kao što su to učinile sa samim sporazumom. Njegov zahtjev, kako je rekao, je samo jedan: da završe posao što prije, jer dalja odgađanja nisu puka procedura — to su odgode koje će sve zemlje skupo platiti kad dođe sljedeća pandemija.

Pregovore, u širim crtama, vode bogate zemlje globalnog sjevera i zemlje nižih prihoda iz globalnog juga, objasnila je Moon. Sjever želi sistem koji bi omogućio dalji, vrlo brz razvoj novih proizvoda: bazu u koju bi zemlje brzo ubacivale podatke o novim patogenima, a koju bi naučnici širom svijeta lako koristili. Važnost takvog pristupa ilustruje podatak da su kineski naučnici početkom januara 2020. objavili genom virusa SARS-CoV-2 u javno dostupnoj bazi. Taj rani pristup bio je, kako je rekao David Reddy, generalni direktor Međunarodne federacije udruženja proizvođača lijekova (International Federation of Pharmaceutical Manufacturers and Associations), dio razloga što je vakcina razvijena tako brzo. „Radilo je nevjerojatno dobro."

Zemlje nižih prihoda na situaciju gledaju drugačije. „Mislim da imaju vrlo gorke uspomene na ono što se desilo tokom COVID-a 19", kazala je Moon. Zemlje globalnog juga žele „gvozdene garancije" da će, ako danas podijele uzorak ili podatke, sutra dobiti lijekove, vakcine i dijagnostiku razvijene iz njih — te žele vezati uslove za pristup bazi podataka kao polugu u pregovorima.

Ti uslovi mogli bi, po prijedlogu nekih zemalja, izgledati ovako: podaci o patogenima smjestili bi se u zatvorenu bazu dostupnu samo onima koji se registruju i potpišu ugovor sa WHO. Ugovori bi mogli zahtijevati da dio proizvoda koji nastane bude proslijeđen WHO po nižoj cijeni, radi distribucije zemljama s nižim prihodima. Slično funkcioniše i WHO-ova mreža za pripremu protiv pandemijske gripe: zemlje predaju uzorke virusa u zamjenu za pravedniji pristup vakcinama. Bogate zemlje su se već složile da 20% vakcina proizvedenih u vanrednoj pandemijskoj situaciji ide WHO, ali nisu za takve uslove kao preduslov za korištenje podataka — tvrde da bi to usporilo nauku upravo onda kada ona mora biti najbrža.