Hubble i Webb snimili maglicu "mačje glave": nove zvijezde nastaju 7.500 svjetlosnih godina od Zemlje

Regija u kojoj se rađaju zvijezde, zbog svog oblika nazvana maglica "mačje glave", našla se u žiži NASA-inih svemirskih teleskopa Hubble i James Webb. Riječ je o malom dijelu prostrane maglice Carina, smještene oko 7.500 svjetlosnih godina od Zemlje. Područje je dobilo nadimak jer liči na mačku koja sjedi okrenuta leđima prema posmatraču, s "glavom" okrenutom udesno i sjajnim "okom".

Oblik glačali zvijezde

Karakterističan oblik "mačje glave" tokom vremena su najvjerovatnije oblikovali intenzivno ultraljubičasto zračenje i vjetrovi masivnih zvijezda u maglici Carina. Taj zvjezdani utjecaj nagriza okolni gas i prašinu, ali gušći materijal unutar stuba u obliku mačke za sada odolijeva eroziji. Iako je riječ o prolaznoj sceni koja će se s vremenom raspršiti kako se zvijezde budu formirale i razvijale, regija je bogata podacima za naučnike — dva teleskopa zajedno pomažu astronomima da bolje razumije složen i haotičan proces nastanka zvijezda.

Šta pokazuje Hubbleov snimak

U vidljivoj svjetlosti Hubble otkriva neprovidan, tamnosmeđi stub prašine. Mačje crveno "oko" može označavati mladu zvijezdu koja je još djelimično uronjena u prašinu. Duž desne ivice filamenta prostire se greben maglovito žute boje, što odgovara gasu osvijetljenom i ioniziranom ultraljubičastim zračenjem obližnjih masivnih zvijezda, koje potencijalno pokreće proces poznat kao fotoisparavanje. Okolni materijal gore svijetli plavo i cijanasto, prelazeći prema dnu u žutu, narandžastu i crvenu. Hubbleovi filteri hvataju svjetlost koju emituju kisik, vodik i sumpor, zajedno sa zvjezdanim svjetlom raspršenim na prašini.

Webb prodire kroz tamu

Webbove snimke u bliskom i srednjem infracrvenom dijelu spektra donose dodatne detalje. U bliskom infracrvenom svjetlu struktura maglice postaje providnija, a uočava se i složena površina stuba. Sa lijeve strane "mačke" vide se sablasni pramenovi prašine i gasa — nježne strukture izložene zračenju obližnjih masivnih zvijezda. Ovaj prikaz otkriva i brojne zvijezde u plavoj i žutoj boji, od kojih neke i dalje, u različitoj mjeri, ostaju obavijene prašinom. Zahvaljujući visokoj rezoluciji, snimci pokazuju čak i slabe pozadinske galaksije, nudeći djelimičan pogled kroz naš Mliječni put i dalje.

U srednjem infracrvenom svjetlu emisija toplog prašine i molekula na bazi ugljika, pobuđenih zvjezdanim svjetlom, ocrtava složene strukture u maglici. Promjene u lokalnim uslovima i sastavu dovode do varijacija u boji i sjajnosti. Nježne kuglice i pramenovi lijevo od stuba posebno su uočljivi u ovom prikazu. Desno od stuba vidi se sjajan izvor žute boje — vjerovatno zvijezda u nastanku uronjena u prašinu, na pozadini crvenkaste emisije okolnog materijala. Preko tog izvora prelazi uzan filament, iako sama slika ne može utvrditi jesu li dva objekta fizički povezana.

Hubbleov svemirski teleskop radi više od tri decenije i i dalje donosi revolucionarna otkrića koja oblikuju naše temeljno razumijevanje svemira. James Webb svemirski teleskop međunarodni je program koji vodi NASA s partnerima — ESA (Evropska svemirska agencija) i CSA (Kanadska svemirska agencija). Autori snimka su NASA, ESA i STScI, a obradu je izvršio Joseph DePasquale (STScI).