Hubble više puta posmatrao zvjezdano jato M30 koje možda nije nastalo u Mliječnom putu

Nova slika kuglastog zvjezdanog jata Messier 30 (M30), snimljena svemirskim teleskopom Hubble, nije samo upečatljiv prizor — ona astronomima pomaže da rekonstruišu prošlost naše galaksije. Ovo jato udaljeno je približno 27.500 svjetlosnih godina od Zemlje i smješteno je u sazviježđu Jarac. Ime duguje francuskom astronomu Charlesu Messieru, koji je u svoj katalog uvrstio i M30, nastojeći razdvojiti magličaste objekte koji su se tadašnjim, primitivnim teleskopima prikazivali poput kometa.

Šta su kuglasta jata?

Kuglasta jata približno su loptaste skupine zvijezda koje mogu sadržavati od nekoliko desetina hiljada pa do nekoliko miliona članova. Ona ne borave u samim galaksijama, već kruže njihovom periferijom, u prostranoj i rijetkoj zoni koju astronomi zovu halo — nalik insektima što lete oko izvora svjetlosti. Samo Mliječni put poznaje najmanje 150 takvih jata, a ono koje nam je najbliže udaljeno je oko 6.000 svjetlosnih godina.

Riječ je o prvim reliktima kosmosa: prema procjenama astronoma, starost kuglastih jata kreće se od 11,5 do 13,5 milijardi godina, pa neka od njih dosižu gotovo dubinu starosti svemira. Zbog toga su neprocjenjiv izvor saznanja — kuglasta jata koja su rođena u našoj galaksiji sačuvala su hemijski "otisak" Mliječnog puta iz njegove mladosti, poput zatvorenog arhiva iz davnina.

Zarobljeno jato?

Postoji, ipak, naznaka da svega što danas vidi u našem nebu nije nastalo u našoj galaksiji. Naučnici su ustanovili da M30, zajedno s mnogim drugim jatima, kruži suprotno od smjera rotacije Mliječnog puta. Takav obrnuti kretanje upućuje na mogućnost da su ta jata izvorno pripadala nekom drugom kosmičkom okruženju — te da ih je naša galaksija, u dalekoj prošlosti, svojom gravitacijom zarobila i prisvojila.

Kuglasta jata decenijama služe kao orijentir za razumijevanje galaksije u kojoj živimo. Još početkom 20. vijeka astronom Harlow Shapley je, prateći posebnu vrstu promjenljivih zvijezda, uspio odrediti položaje i udaljenosti velikog broja jata u Mliječnom putu. Upravo su ta istraživanja pokazala da Sunce ne sjedi u središtu galaksije i da se njeno jezgro nalazi u pravcu sazviježđa Strijelac. Shapley je, doduše, pogriješio u mjerenjima udaljenosti, zbog čega je veličinu naše galaksije precijenio otprilike dvostruko.

Tri generacije posmatranja

Hubble se jatu M30 vraćao više puta. Jedan raniji projekat, pod vođstvom istraživača Sarajedinija, obrađivao je desetine jata Mliječnog puta u crvenom i bliskom infracrvenom dijelu spektra, pri čemu je zahvatio čak i zvijezde čija masa iznosi tek petinu mase našeg Sunca, uz pomoć Napredne kamere za istraživanja (ACS).

Potom se tim na čelu s Piottom vratio istim objektima, ovoga puta koristeći kameru Wide Field Camera 3 i tri filtera podešena na plavlje svjetlo. Podaci iz tog ciklusa pokazali su se ključnima za izučavanje egzotičnih objekata kakvi su tzv. blue straggler zvijezde, ali i za analizu više različitih populacija zvijezda koje mogu koegzistirati unutar jednog jedinog jata.

U najnovijem ciklusu, koji je vodio Libralato, kamera ACS ponovo je uperena u ova jata — ovaj put s ciljem da se prati kako su se pojedine populacije zvijezda pomjerile u petnaest godina od prvih Hubbleovih snimaka. Podvig takve preciznosti omogućila je dugi vijek teleskopa i njegova sposobnost da uoči i najsitnije pomake na objektima udaljenim milinama svjetlosnih godina.

Objavljena fotografija spoj je podataka iz sva tri posmatračka programa i objuhvata čitav spektar u kojem Hubble vidi — od ultraljubičastog, preko vidljivog, do bliskog infracrvenog zračenja. Upravo kombinacija tih različitih prozora u svjetlost omogućuje naučnicima da jasnije sagledaju kako su se ovi zvjezdani skupovi rodili i razvijali kroz milijarde godina.