Imaginarni prijatelj iz djetinjstva povezan s osjećajem prisustva kod odraslih

Mnoga djeca imaju izmišljenog prijatelja koji ih prati u igri, a većina ga s odrastanjem ostavi za sobom. Novo istraživanje pokazuje da taj dječiji doživljaj možda ostavlja trag i kasnije: ljudi koji se sjećaju imaginarnog druga iz djetinjstva češće od ostalih prijavljuju osjećaj da je neko pored njih, iako su sami.

Istraživače nije zanimalo samo kako dijete izmisli pratioca, nego i kako ga počne doživljavati kao nekoga ko dijeli prostor s njim. Zato su odrasle ispitanike pitali da se prisjete gdje je njihov imaginarni prijatelj „stajao“ dok su bili djeca, kako bi provjerili ima li svijest o vlastitom tijelu udjela u tom doživljaju.

Kako je rađeno istraživanje

U istraživanje je uključeno 185 odraslih osoba regrutovanih preko Univerziteta ekonomije u Izmiru (İzmir University of Economics) u Turskoj, bez psihijatrijskih i neuroloških dijagnoza. Među njima je 45 ispitanika navelo da se sjeća imaginarnog druga iz djetinjstva.

Svi su popunili upitnik kojim se mjeri koliko su često u prethodnih mjesec dana osjetili prisustvo druge osobe bez jasnog čulnog dokaza. Skala ide od 15 do 75 bodova, a viši rezultat znači češće takve doživljaje. Ispitanici koji su imali izmišljenog prijatelja ostvarili su u prosjeku 25,51 bod, a oni iz druge grupe 20,07. Razlika upućuje na to da su odrasli s imaginarnim drugom u tom periodu bili skloniji osjećaju prisustva.

Prijatelj na dohvat ruke

Sjećanja iz djetinjstva otkrila su i prostorni obrazac. Izmišljeni pratioci najčešće su pamćeni ispred ili pored tijela. Od 114 procjena udaljenosti na kojoj se pratilac pojavljivao, 76 ga je smještalo unutar 70 centimetara. Oko dvije trećine procjena tako pada u granicu koju je studija odredila za prostor neposredno oko tijela.

Naučnici ga nazivaju peripersonalnim prostorom. Riječ je o blizini koju koristimo kad posežemo za nečim, krećemo se i komuniciramo s drugima. Autori pretpostavljaju da bi imaginarni drugovi mogli biti povezani s načinom na koji mozak predstavlja tijelo i njegovu okolinu, čime zamišljeni sagovornik dobija mjesto u tom prostoru.

Trag iz eksperimenata s robotima

Da tjelesni signali mogu doprinijeti osjećaju da je neko blizu, pokazali su i raniji eksperimenti s robotima o kojima je pisao ScienceAlert. Učesnici su pomjerali ruke dok ih je robot dodirivao po leđima. Kad su istraživači ubacili kratko kašnjenje između pokreta i dodira, dio učesnika osjetio je da iza njih stoji druga osoba. Objašnjenje je bilo da je mozak, zbog nepodudarnih signala, osjete nastale vlastitim pokretima pripisao nekom drugom.

Nova studija sugerira da bi i dječiji imaginarni drugovi i osjećaj prisustva u odrasloj dobi mogli biti povezani s načinom na koji doživljavamo tijelo i prostor oko njega. Postoji, međutim, razlika: izmišljeni prijatelji uglavnom se pamte ispred ili pored tijela, dok ranija istraživanja osjećaj prisustva kod odraslih obično smještaju iza ili sa strane.

Istraživači kao jedno od mogućih objašnjenja navode da imaginarni prijatelj zauzima prostor pogodan za razgovor licem u lice i igru, dok bi prisustvo iza leđa moglo proizlaziti iz nejasnih tjelesnih osjeta čiji izvor ne možemo odmah provjeriti pogledom. Riječ je o hipotezama koje anketa nije direktno testirala.

Ograničenja i oprez

Nalazi se oslanjaju na sjećanja odraslih. Budući da istraživači nisu pratili djecu kroz odrastanje, ne mogu utvrditi da imaginarni drugovi uzrokuju kasnije doživljaje prisustva. Većina učesnika bile su žene, svi su regrutovani preko jednog univerziteta, a prostorni rezultat zavisio je od analitičkih izbora. Ispitanici su, uz to, znali da se studija bavi imaginarnim drugovima, što je moglo pojačati povezanost. Autori zato upozoravaju da bi efekat mogao biti slabiji ako se istraživanje ponovi bez otkrivanja teme pri regrutaciji.

Rezultati ne nude dokaz o postojanju duhova, ali otvaraju put za proučavanje toga kako mozak stvara osjećaj da s nekim dijelimo prostor. Praćenje djece tokom godina moglo bi pokazati nastavlja li se sklonost koja stoji iza imaginarnog druga i u odraslu dob te kako se taj osjećaj mijenja s odrastanjem.