Imovina Koksare Lukavac na prodaju kroz 15 cjelina vrijednih više od 238 miliona KM

Koksara Lukavac, nekad jedan od stubova privrede tog grada, kroz stečajni postupak ulazi u novu fazu — prodaju imovine. Stečajni upravnik je obznanio javni oglas kojim se imovina ovog nekadašnjeg industrijskog giganta, koji je s proizvodnjom prestao početkom 2026. godine, nudi u 15 zasebnih cjelina. Sve zajedno procijenjeno je na više od 238 miliona KM, a svaka cjelina kreće s početnom cijenom koja iznosi 70 posto njene procijenjene vrijednosti.

Koksara kao najveći adut

Daleko najvrjednija stavka na listi jest sama Fabrika Koksara, vrijedna oko 129,86 miliona KM, a kupci je mogu preuzeti po početnoj cijeni od otprilike 90,9 miliona KM. Slijede je ostali proizvodni pogoni — Fabrika AMK, u kojoj se proizvodio anhidrid maleinske kiseline, kreće od oko 29,48 miliona KM, a za Fabriku Azotara treba izdvojiti približno 19,67 miliona KM.

Energanu je moguće kupiti za početnih oko 12,95 miliona KM, Remont za otprilike 4,34 miliona KM, dok cjelina Željeznički saobraćaj stoji oko 3,89 miliona KM. Osim proizvodnih pogona, kupcima se nude i upravna zgrada s pomoćnim objektima, vatrogasni dom, garaže, zemljišne parcele i razne druge nekretnine koje čine dio industrijskog kompleksa.

Rokovi i uslovi nadmetanja

Ponude se podnose za pojedinačne cjeline, odnosno LOT-ove, a uslove detaljno određuje javni oglas. Zainteresovani moraju dokumentaciju predati najkasnije 10. novembra do 14 sati, dok će se javno nadmetanje održati dan kasnije — 11. novembra u podne, u prostorijama Koksare u Lukavcu.

Učesnici su dužni uplatiti depozit od 10 posto procijenjene vrijednosti LOT-a za koji se prijavljuju, pri čemu taj iznos po jednoj cjelini ne može biti veći od 50.000 KM. Onaj ponuđač koji prođe kao najuspješniji cijenu mora izmiriti u roku od 30 dana, u skladu s pravilima iz oglasa.

Zašto se prodaje komad po komad

Ovakav pristup uslijedio je nakon što je nekoliko pokušaja da se Koksara proda kao cjelina propalo. Podjela na 15 LOT-ova možda će privući više investitora, jer im omogućava da kupe samo one pogone, zemljište ili druge dijelove koji ih zanimaju, a da ne moraju preuzimati svu imovinu. No, pitanje ostaje otvorenim — hoće li kupci nove kapacitete vratiti u proizvodnu funkciju ili im odrediti sasvim drugu namjenu.

Od ishoda ove prodaje zavise i bivši radnici, kojima se potraživanja pokušavaju namiriti u okviru stečaja, ali i cijela lukavačka privreda, u kojoj je kompanija desetljećima igrala važnu industrijsku ulogu. Tek će se vidjeti postoji li volja da se dio tog industrijskog sistema sačuva, ili će imovina završiti razasuta među različitim kupcima, čime bi Lukavac otpisao jedno poglavlje svoje industrijske historije.