Ista kalorijska vrijednost, različita reakcija organizma: ultra-prerađena hrana znatno više podiže insulin

Ultra-prerađena hrana se sve češće povezuje s povećanim rizikom od bolesti i negativnim utjecajem na mentalno zdravlje. Nova studija, objavljena u časopisu Nature Metabolism, sugerira da problem možda nije samo u sastojcima, nego i u samoj preradi hrane.

„Većina ultra-prerađene hrane bogata je mastima i šećerom, a siromašna vlaknima i proteinima. Ali ako sve to umjetno držimo konstantnim, postoji li nešto u preradi što vodi do drugačijeg ishoda?", istakla je neuroznanstvenica Alex DiFeliceantonio s Virginia Tech-a, koja je vodila istraživanje.

Kako je eksperiment tekao

U istraživanju je učestvovalo 57 odraslih osoba normalne tjelesne težine, prosječne starosti 26 godina. Njih 32 sudjelovalo je u eksperimentu s obrocima, jedući dva odvojena obroka u dva različita dana, nasumičnim redoslijedom.

Ultra-prerađeni obrok sastojao se od ćurećeg mesa iz delikatesa, instant pire krumpira, kolačića s komadićima čokolade, zaslađenih žitarica, čipsa od povrća, malog sendviča od bijelog hljeba s kikiriki maslacem i želeom te male količine vode. Minimalno prerađeni obrok sadržavao je tvrdo kuhano jaje, bananu, brusnice, sir i morsku so.

Oba obroka bila su usklađena po nutritivnom sastavu i energetskoj vrijednosti — svaki je imao 300 kalorija. „Oba obroka usklađena su unutar jednog posto za ugljikohidrate, masti, proteine, kalorije, vodu i so. Da imaju nutritivnu deklaraciju, bila bi praktično identična", rekao je Zach Hutelin, biomedicinski istraživač s Virginia Tech-a i prvi autor studije.

Različiti odgovori organizma

Analiza niza uzoraka krvi uzetih tokom tri sata nakon obroka pokazala je da su odgovori glukoze u krvi bili uglavnom slični za oba obroka, iako je glukoza ostala povišena duže nakon ultra-prerađenog obroka. Razlika u insulinu bila je izraženija — nivo inzulina znatno je više porastao nakon ultra-prerađenog obroka i ostao viši oko dva sata, prije nego što su se kod oba obroka vrijednosti do trećeg sata vratile na nivo blizu početnog.

Ultra-prerađeni obrok pokrenuo je i viši metabolizam i veće sagorijevanje masti tokom tri sata posmatranja, ali manje sagorijevanje ugljikohidrata od minimalno prerađene hrane. „Bili smo šokirani kad se razlikovao svaki pojedinačni metabolički parametar. Kod ultra-prerađene hrane odgovor inzulina bio je mnogo veći, a šećer u krvi ostaje malo viši malo duže", naveo je Hutelin.

Šta stoji iza razlike

Zašto su metabolički odgovori bili toliko različiti, još se ne zna sa sigurnošću, ali istraživanje nudi neke naznake. U zasebnom eksperimentu, učesnicima su prikazivane slike ultra-prerađene i neprerađene hrane dok im je aktivnost mozga praćena funkcionalnom magnetskom rezonancom. Kod učesnika koji su sudjelovali i u fazi s obrocima, utvrđena je povezanost između aktivnosti u strijatumu (dijelu mozga vezanog za sistem nagrađivanja) i načina na koji su sagorijevali ugljikohidrate tokom obroka.

Istraživači sugeriraju da način na koji tijelo sagorijeva hranu za gorivo možda ovisi o konkretnim znakovima o hrani koju jedemo — pa možda i o nivou njene prerade. U sažetku studije iznose hipotezu da prerada hrane utiče na metaboličke odgovore i procese nagrađivanja i neovisno o kalorijskom sadržaju i makronutrijentima. Jedan od mogućih mehanizama, navode, jeste promijenjena nutritivna dostupnost usljed izmijenjene fizičke strukture ultra-prerađene hrane.

Još jedna mogućnost je da komercijalni aditivi u ultra-prerađenoj hrani utječu na naš metabolički odgovor pri konzumaciji, što istraživači namjeravaju ispitati u nastavku rada.