Istraga: baterije VW-a, Forda i Tesle povezane sa krčenjem domorodačkih šuma u Indoneziji

Rudnici nikla u lanac snabdijevanja baterija kompanija Volkswagen, Ford i Tesla povezani su sa krčenjem šuma na indonezijskom otoku Sulawesi, pokazuje istraga objavljena u saradnji s Voxeuropom i drugim evropskim medijima. Otok ujedno čuva najveća svjetska ležišta nikla, metala koji se široko koristi u katodama automobilskih baterija jer povećava energetsku gustoću i autonominost vozila.

Ruda iz rudnika Cahaya i Hengjaya praćena je kroz regionalne topionice i kineske postrojenja za preradu kompanije Zhejiang Huayou Cobalt, proizvođača katoda koji snabdijeva CATL, najvećeg svjetskog proizvođača baterija. Huayou u svojim korporativnim izvještajima navodi američke i evropske proizvođače automobila kao krajnje korisnike, a dodatni dokumenti i trgovački podaci pokazuju i zaseban put od Huayoua do južnokorejske grupe LG, koja također isporučuje baterije vodećim proizvođačima, preko Poljske.

Šume naroda Tolaki

Analiza satelitskih snimaka pokazuje da su rudnici doveli do raširenog krčenja primarnih kišnih šuma na područjima bogatim niklom, gdje živi domorodački narod Tolaki. Starješina Tolakija Wadimula, čiji dom leži na rubu rudarske koncesije Cahaya velike 21.000 hektara, ispričao je da se njegov narod nekada obraćao šumi za zaštitu. Uništavanje šume, kazao je, znači uništavanje njihovog vlastitog života.

Od Sulawesija do fabrika u Kini

Ruda iz dvije koncesije odlazi u topionicu nikla u industrijskom kompleksu u Morowaliju na istočnoj obali Indonezije, kojim upravlja Huayouova lokalna podružnica. Tamo se limonit rafinira u miješani hidroksidni precipitat, osnovnu sirovinu za proizvodnju katoda. U 2024. godini iz morowalijskog postrojenja u kineske luke isporučeno je precipitata vrijednog 606 miliona dolara, a 2025. slijedile su isporuke vrijedne 470 miliona dolara. Prerarena ruda potom je kopnenim putem transportirana u Huayouove tvornice katoda u Quzhouu, kod Šangaja, i Yulinu, blizu granice sa Vijetnamom.

Javna dokumenta ne otkrivaju konkretna obima ni rokove prodaje od Huayoua ka CATL-u, koji bi bili potrebni za direktnu vezu između pojedinih pošiljki rude i automobilskih baterija, ali je Huayou potvrdio isporuke na nivou grupe CATL-u u odgovoru na regulatorni upit Šangajske berze 2024. godine. Chengdu B&M, Huayouova podružnica u nizvodnom dijelu lanca, također je potvrdila isporuku „velikih količina" CATL-u.

Istraga je pratila pošiljke od rudnika i rafinerija na Sulawesiju do Kine, a zatim od Huayouovih fabrika katoda i CATL-ovih tvornica baterija do proizvodnih linija proizvođača automobila u SAD-u i Evropi. Volkswagenov pogon u Braunschweigu primio je, na primjer, oktobra 2024. pošiljku od 24 tone ćelijskih modula vrijednu oko 390.000 dolara, prema podacima trgovačke platforme Volza.

Rastuća potražnja

Električna vozila su manje štetna po okoliš od motora na fosilna goriva, koji zagađuju zrak i zagrijavaju planetu, ali su zapadni proizvođači automobila imali poteškoća u čišćenju lanaca snabdijevanja baterijama koje se grade od kritičnih minerala iz Afrike, Azije i Južne Amerike. Ekološke grupe upozoravaju da neobuzdana ekspanzija teških SUV vozila produbljuje uništavanje jer povećava količinu iskopanog materijala.

Stručnjaci smatraju da se rudarski bum može ublažiti bez usporavanja prelaska na čista goriva. Studija iz 2023. utvrdila je da potražnja za litijumom u američkom transportnom sektoru može biti smanjena 18 do 66 posto u odnosu na scenario poslovanja kao i obično — boljim javnim prevozom, više hodanja i vožnje biciklom i kupovinom manjih automobila. Bolja reciklaža mogla bi smanjiti potražnju čak do 92 posto.

Globalna potražnja za niklom, prema procjeni Međunarodne energetske agencije, trebala bi se udvostručiti na 5,5 miliona tona do 2040. godine, pri čemu će se veliki dio kopati u Indoneziji, a rafinirati u Kini. Krčenje šuma u rudarskim koncesijama znači da ugljenični otisak nikla iz najgorih rudnika može biti i do 500 puta veći od dosad prijavljivanog.

Rudnici Cahaya i Hengjaya nalaze se na područjima označenim kao „produkcijska šuma", namijenjena šumarstvu, a ne industrijskim aktivnostima. Ipak, sukcesivne indonezijske vlade slabile su zaštite i davale izuzetke rudarima kako je potražnja za niklom rasla. Prostorna analiza geoprostorne firme The TreeMap sugeriše da je rudarstvo nikla odgovorno za dvije trećine gubitka šume zabilježenog od 2001. godine unutar područja koncesije Cahaya, i preko polovine gubitka u koncesiji Hengjaya.

Sulawesi Cahaya Mineral (SCM), kompanija koja upravlja rudnikom Cahaya, podružnica je kompanije Merdeka Battery Materials. Prema analizi indonezijske neprofitne organizacije Auriga, doprinijela je krčenju dodatnih 330 hektara šume u 2024. godini. Iste godine isporučila je Huayouovoj topionici 11 miliona tona limonitne rude — skoro cijelu svoju proizvodnju. Isporuke su se tokom 2025. povećale na skoro 12,5 miliona tona. Postrojenje je, kako su rekli lokalni kamiondžije, rudnu nastavilo primati i iz rudnika Hengjaya, cestom.

SCM je prošle godine dobila dvije administrativne sankcije zbog ilegalnog krčenja više od 450 hektara šume izvan granica dozvoljenog područja krčenja.