Italijan izgradio lažni antički amfiteatar i godinama naplaćivao posjetiocima ulaz

Na platformi TripAdvisor za jedan amfiteatar u Italiji, koji se nalazi blizu Arkunjana, i danas se može vidjeti mnoštvo pozitivnih recenzija — zapravo, sve imaju po pet zvjezdica. Najzanimljiviju recenziju ostavio je posjetilac koji je lokaciju nazvao jedinstvenim mjestom na planeti, a kako se kasnije ispostavilo, ta konstatacija bila je istinitija nego što je i sam mogao zamisliti.

Amfiteatar o kojem je riječ nije iz grčkog antičkog perioda, niti iz rimskog. Njegov ljubazni čuvar, kojeg su posjetioci opisivali kao „manje-više istoričara i odličnog naratora", zapravo ga je sam izgradio. Kao epilog desetogodišnjeg sudskog procesa, taj čovjek — Franko Maloso — osuđen je na zatvorsku kaznu zbog falsifikovanja umjetničkih djela, izvođenja građevinskih radova bez dozvole i uništavanja zaštićenog pejzaža.

Lažni lokalitet na 4.600 kvadratnih metara

Cijeli slučaj zatekao je italijansku javnost, posebno s obzirom na to da je Italija zemlja koja se po broju lokaliteta svjetske baštine UNESCO-a nalazi blizu Kine. U ovoj zemlji postoje brojni pravi grčki i rimski amfiteatri, među kojima ima i onih u kojima se antičke predstave izvode i danas, uglavnom u Sirakuzi, Pompeji i Veroni. Ipak, Maloso, vlasnik, tvorac i samozvani pronalazač antičkog lokaliteta koji je zauzimao prostor od skoro 4.600 kvadratnih metara, naplaćivao je posjetiocima 40 eura za ulaz.

Na živopisnom brdu, angažujući lokalnu građevinsku firmu, Maloso je uz sam amfiteatar izgradio i sjedišta i stepenice, koje je posebnim metodama učinio takvim da izgledaju starije. Na kraju je dodao i nekoliko cementnih stubova i gipsanih statua iznad jezerceta koje je također bilo vještački napravljeno. Tradicionalna višeslojna sjedišta, za koja je tvrdio da su ih stari Grci ručno izgradili prije više od 2.000 godina, zapravo su izgradili graditelji 21. vijeka koristeći mašine. Koristili su novoizvađeni kamen iz Pulje i cement, dok je potporni zid bio prekriven polistirenom, prema sudskim dokumentima koje je podijelio CNN.

Koncerti, predstave i vođene ture

Maloso je, prema navodima, organizovao i koncerte i predstave unutar lokaliteta, koji je imao čak tri imena: Anfiteatro Beriko, Anfiteatro Maritimo Beriko i Anfiteatro Porta delji Anđeli. Uz to je vodio i vođene posjete lokalitetu. Posjetiocima van grada ulaz je naplaćivan 12 eura, prema lokalnim medijima, dok su mještani bili obeshrabreni naknadom od 40 eura. Privatne grupne ture bile su navodno dostupne po cijeni od 600 eura za 45 minuta.

Ljudima koji su kupovali karte govorio je da su lokalitet posjetili Julije Cezar, Kleopatra i Julija Kapulet — inače izmišljeni lik iz Šekspirove drame. Optužbe su bile formulisane kao „minimalni doprinos za održavanje lokaliteta", rekao je istražitelj Marselja.

Otkriće i presuda

Ovaj lažni lokalitet organi reda otkrili su tek 2016. godine, nakon čega su ga odmah prijavili kulturnom nadzoru u oktobru iste godine. Uvid u lokaciju izvršili su predstavnik lokalnog odbora za nasljeđe i specijalizovana jedinica policije, posebnog odjeljenja poznatog kao umetnički odred, poznati po svom radu na istrazi i pronalasku ukradenih umjetničkih djela i traganju za falsifikatima. Rezultati su bili neumoljivi — pozorište je bilo toliko očigledno lažno da je uvid završen za jedan dan. Marselja, koji pokriva sjevernu Italiju, nazvao je to „zaista nepristojnim" pokušajem falsifikovanja, dodavši da za svojih 25 godina u policiji nikada nije vidio niti čuo da je čitavo arheološko nalazište falsifikovano.

Amfiteatar je izgrađen na zemljištu koje je dio pejzaža Beriči Hils, inače pod zaštitom UNESCO-a, jer se sam izgled pejzaža smatra za unikatan. Maloso je tvrdio da je zakonski zastupnik vlasnika zemljišta, a radilo se o preduzeću sa sjedištem na Britanskim Djevičanskim Ostrvima. U tom svojstvu je prvo podnio zahtjev za građevinsku dozvolu za izgradnju garaže, ali je umjesto nje angažovao lokalne preduzimače da izgrade amfiteatar, naložvši im da naprave da izgleda antički, kako je jedan od radnika posvjedočio u procesu.

Malosova priča svodila se na to da je lokalitet otkriven nakon klizišta, te da je o tom otkriću obavijestio zvaničnike, pojašnjavajući koliko to mjesto može biti profitabilno. Maloso je prvi put osuđen 2019. godine, potom je izgubio i u žalbenom procesu 2020. godine. Posljednju žalbu uložio je Vrhovnom sudu Italije, tvrdeći, između ostalog, da je njegov falsifikat bio toliko očigledan da niko nije mogao biti prevaren.