Je li na Zemlji ikada postojala planina viša od Everesta?

Odgovor na pitanje je li Zemlja ikada iznjedrila planinu višu od Mount Everesta, koji se danas uzdiže 8.849 metara (29.032 stope) iznad mora, nauka još nema. Ipak, geolozi koji su govorili za Live Science tvrde da u Zemljinoj kori postoje tragovi koji otkrivaju gdje su se u dalekoj prošlosti mogli nalaziti najviši vrhovi.

Ključ leži u ostacima sedimenata zarobljenim duboko u kori. Alan Collins, profesor geologije na Univerzitetu u Adelaidi u Australiji, kaže da se tačan najviši vrh od prije stotina miliona godina nikada neće moći precizno odrediti, ali proučavanje dubine tih korijena otkriva koliko su veliki mogli biti davno nestali planinski lanci.

Ono što se vidi samo je vrh

Collins i Ziyi Zhu, geohemičarka s Univerziteta Curtin u Australiji, planine opisuju kroz poređenje sa santama leda: iznad površine viri tek manji dio. Planinski vrhovi su, naime, dijelovi kontinentalne kore koje su tektonske ploče u sporom sudaru izgurale uvis, dok je najveći dio te izuzetno teške kore gurnut duboko pod površinu. Zato su i najviši vrhovi, Everest uključujući, usidreni u dubokim korijenima. Zhu stoga pretpostavlja da bi najveću planinu u historiji trebalo tražiti tamo gdje je kora imala najdublje korijene.

Kolika je ta razlika pokazuje primjer Himalaja: stub kore ispod njih, prema procjenama geologa, seže do 80 kilometara (50 milja) dubine. Ako se to uporedi s visinom Everesta od oko 9.000 metara, ispada da najviša planina svijeta čini najviše 14 posto stijenske ploče kojoj pripada. Iz toga proizlazi i granica rasta: planina ne može postati viša od onoga što kora može nositi prije nego što se uruši pod vlastitom težinom.

Sam Himalajski lanac geološki je mlad – nastao je prije 50 do 40 miliona godina sudarom Indijske i Euroazijske kontinentalne ploče. Upravo ta mladost dijelom objašnjava njegovu visinu, budući da visoke i oštre planine kroz vrijeme brzo gube na visini zbog erozije. Himalaji, međutim, još rastu, jer sudar dviju ploča i dalje traje.

Lanac koji je nadmašio Himalaje po dužini

Sudari kontinenata ponavljali su se bezbroj puta kroz historiju planete. Među najpoznatijim primjerima je Transgondvanska superplanina na području današnje istočne Afrike. Počela je nastajati prije oko 650 miliona godina, kada su se Afrika i Južna Amerika sudarile s Arabijom, Indijom, Australijom i Antarktikom, pri čemu je formiran superkontinent Gondvana.

Iako se Gondvana kasnije raspala, tragovi tog lanca sačuvani su u južnoj Indiji, Šri Lanki, Tanzaniji i Keniji i upućuju na to da je bio tri puta duži od Himalaja. Collins ističe da se u tim krajevima danas na površini nalaze stijene koje su nekada činile dno tog planinskog pojasa, a kora je tu u prosjeku dublja nego pod Himalajima. Po njegovoj procjeni, lanac je bio barem himalajskih razmjera, a moguće i veći.

Nakon pola milijarde godina erozije dijelovi te kore i danas dosežu 30 kilometara (18 milja) dubine. Collins računa da su se nekada vjerovatno nalazili na sredini stuba kore dubokog 60 kilometara (37 milja), što bi značilo da su planine iznad te osnove mogle dosezati visinu Everesta.

Danas se najviši himalajski vrhovi nalaze uz rub Tibetanske visoravni, najvišeg uzdignutog područja na planeti s prosječnom nadmorskom visinom od oko 6 kilometara (3,7 milja). Prema Collinsu, i Transgondvanski lanac je mogao imati sličnu visoravan oko južnog Madagaskara, čiji bi rub obuhvatao istočni Madagaskar, južnu Indiju i istočni Antarktik.

Još dva kandidata iz duboke prošlosti

Na listi mogućih rekordera je i Grenvilska orogeneza, povezana s formiranjem superkontinenta Rodinije prije oko 1,3 milijarde godina. Njeni ostaci danas se mogu vidjeti u jugoistočnom Ontariju i sjeverozapadnom Vermontu. Collins, međutim, napominje da se o njoj zna znatno manje, a prema nekim naučnicima nije dosezala visinu Transgondvanskog lanca ni Himalaja.

Još stariji trag vodi do superkontinenta Nune, poznatog i kao Columbia, koji se formirao prije oko 2 milijarde godina i također ostavio dokaze o istinski divovskim planinama. Postojanje te superplanine Zhu je u svom radu potkrijepila analizom sastava cirkonskih kristala zaostalih u kori ispod nestalog lanca.

Dalje od toga slika se gubi. Collins objašnjava da je u vrijeme kad je Zemlja bila toplija kora mogla nositi manju težinu, pa planine vjerovatno nisu ni mogle narasti toliko visoko. Stabilne kontinentalne ploče i stijene počele su se formirati tek prije oko 4 milijarde godina, a do nastanka velikih kontinenata prošlo je još stotine miliona godina.

Za Zhu su, u ovom trenutku, Nuna, Transgondvana i Himalaji najozbiljniji kandidati za najviše planine koje su ikada postojale. Koji je pojedinačni vrh bio najviši, s postojećim metodama vjerovatno se neće moći utvrditi. „To je otvoreno pitanje", kaže Zhu.