Jedan korak prije rerne pravi razliku: kako dobiti hrskav pečeni krompir

Većina nas krompir oljušti, isiječe, prelije uljem i ubaci u rernu zagrijanu na 200 stepeni, a onda se pita zašto kora nikad nije onako hrskava kakvu pamtimo iz djetinjstva. Razlika je u jednom koraku koji traje svega petnaestak minuta.

Prvo voda, tek onda pleh

Krompir prije pečenja ide u ključalu i dobro posoljenu vodu, ali samo desetak minuta — taman toliko da ivice omekšaju, dok sredina ostaje čvrsta. Nakon toga se dobro ocijedi i nekoliko puta protrese u cjediljki, sve dok vanjski sloj ne postane hrapav i blago zgnječen.

Upravo ta hrapava površina kasnije u rerni stvara koricu. Sirov krompir koji ide direktno u pleh nema je, pa mnogo lakše ostane mekan nego što bismo željeli.

Masnoća mora biti vruća

Drugi ključni detalj je temperatura masnoće. Mast ili ulje sipa se u pleh koji se stavlja u rernu nekoliko minuta prije krompira, kako bi se dobro zagrijali. Kada krompir dodirne vruću masnoću, pečenje počinje odmah.

Za dodatni ukus na pola pečenja krompir se može premazati kašikom guste domaće pavlake pomiješane s mljevenom paprikom. Paprika daje lijepu boju, a pavlaka punoću ukusa.

Mjere i pravila

Kilogram krompira, najbolje sorte pogodne za pečenje, isiječe se na četvrtine i kuha oko 10 minuta u posoljenoj vodi. Zatim se dobro ocijedi i ostavi nekoliko minuta da izađe para. Količina soli prilagođava se ukusu, a dio se može dodati i nakon pečenja, dok je krompir još vruć.

Prvih dvadesetak minuta krompir se ne dira — treba mu vremena da uhvati koricu, a često okretanje može je oštetiti. Bitan je i prostor u plehu: komadi ne smiju biti nagurani i ne trebaju se previše dodirivati. Ako ih ima puno, bolje je peći u dvije ture nego ih nagomilati.

Kada se izvadi iz rerne, krompir se može posuti krupnom solju, sitno sjeckanim bijelim lukom i peršunom. Hrskav izvana, mekan iznutra i pun ukusa — takav obično prvi nestane sa stola.