Jesu li se rani ljudi uopšte sreli s Gigantopithecusom, najvećim majmunom u historiji?

Visok gotovo tri metra i težak oko 230 kilograma, Gigantopithecus je bio najveći primate koji je ikada živio na Zemlji. Ovaj divovski majmun kretao se kroz guste tropske šume jugoistočne Azije prije između dva miliona i 200.000 godina, a u istom razdoblju u tom području mogli su se pojaviti i novi stanovnici — hominini poput Homo erectusa. Iako je impozantne veličine, Gigantopithecus se uglavnom hranio biljem, a njemu najbliži današnji srodnik je orangutan.

Kako su izgledali susreti između diva i ljudskih predaka, ako su se uopšte dešavali, nije poznato. "Veoma je teško reći bilo šta sa sigurnošću, jer nemamo direktnih dokaza o interakcijama između Gigantopithecusa i ljudskih predaka", izjavio je za Live Science Renaud Joannes-Boyau, arheolog i direktor programa doktorskih istraživanja na Southern Cross University u Australiji, koji se obimno bavi ljudskom evolucijom.

Ipak, naveo je da je rod Homo kroz evoluciju dosljedno djelovao kao vršni predator te da su ljudi i njihovi preci pokazivali izrazitu sklonost da istražuju, iskorištavaju, a ponekad i eliminiraju velike životinje u svojoj okolini. Po njegovom mišljenju, ti su susreti mogli uključivati mješavinu ravnodušnosti, radoznalosti i nasilja, zavisno od okolnosti.

Izbjegavanje ili sukob

Friedemann Schrenk, profesor paleobiologije na Johannes Gutenberg University u Mainzu, smatra da bi Gigantopithecus vjerovatno pokušavao izbjeći ljude. Podsjetio je da su ljudi, koristeći alate i oružje — Homo erectus je izrađivao ručne sjekire, a možda i koplja — najagresivniji primati koji su ikada postojali na Zemlji i da su vjerovatno prodirali u staništa divovskog majmuna. Moguće interakcije upoređuje s današnjim odnosom ljudi i orangutana, čija populacija opada zbog upravo takvog uplitanja, te navodi da bi u slučaju neprijateljstva pri direktnom susretu rani ljudi bili agresori. "Gigantopithecus je, uostalom, bio gigantski orangutan", kazao je.

Hervé Bocherens, profesor biogeologije na Univerzitetu u Tübingenu, nudi drugačiju perspektivu. Omjeri stabilnih izotopa ugljika izmjereni na zubima obiju vrsta, kako je izjavio za Live Science, sugeriraju da su živjele u različitim okruženjima — Gigantopithecus u zatvorenim šumama, a Homo erectus u otvorenim savanama. To bi smanjilo broj njihovih susreta, iako ograničeni podaci, kako dodaje, ne isključuju da su se neki hominini kretali i po šumovitijim sredinama. Obrasci glodanja na zubima pokazuju da je ishrana Gigantopithecusa bila u osnovi biljna i da je možda uključivala bambus.

Šta je dovelo do izumiranja

U studiji objavljenoj 2024. godine naučnici su istraživali nestanak Gigantopithecusa i nisu pronašli dokaze da su hominini doprinijeli njegovom izumiranju. Umjesto toga, utvrdili su da je glavni uzrok bila promjena okoliša koja je smanjila šumska područja u kojima je ova vrsta živjela i tražila hranu.

Yingqi Zhang, istraživač Kineske akademije nauka i prvi autor rada, kazao je za Live Science da su hominini i Gigantopithecus možda uopšte nisu ni sreli. Isto mišljenje dijeli Frido Welker, profesor biomolekularne paleoantropologije na Univerzitetu u Kopenhagenu, koji smatra da bi se vrste izbjegavale, ali da bi se u slučaju slučajnog susreta mogle iznenaditi i zadiviti jedna drugom.