Judi Dench o gubitku vida: Ne mogu više na scenu, ni na film, ni čitati

Britanska glumica Judi Dench, dobitnica Oskara i jedno od najpoznatijih lica svjetskog filma i pozorišta, otvoreno je progovorila o tome koliko joj je bolest očiju promijenila život. Gostujući kod Emme Barnett u emisiji Today, bila je sasvim izravna.

"Ne mogu na scenu. Ne mogu više igrati u predstavi. Ne mogu više snimati film. Ne mogu više čitati", rekla je u prijevodu njenih riječi.

Dijagnoza iz 2012. godine

Dench boluje od starosne makularne degeneracije (AMD), koja joj je dijagnosticirana 2012. godine. Bolest joj je oštetila vid do te mjere da joj je izuzetno teško prepoznavati lica. Zbog toga, kako je ispričala, zna doći u nezgodne situacije: ponekad priđe pogrešnoj osobi i gotovo je zagrli prije nego shvati da se prevarila.

Glumica je i ranije govorila o teškoćama na filmskim setovima i problemima s učenjem teksta. Uprkos svemu, nastavila je s javnim pojavljivanjem i otvoreno govori o prilagođavanju životu sa sve slabijim vidom. Istakla je da joj je radio uvijek bio važan.

Na pitanje o starenju, 91-godišnja glumica odgovorila je da se o tome nema šta reći i da o tome ne razmišlja previše.

Karijera duža od sedam decenija

Dench je jedna od najcjenjenijih britanskih glumica, s karijerom koja traje više od sedam decenija i obuhvata pozorište, televiziju i film. Oskara za najbolju sporednu ulogu osvojila je 1999. godine za ulogu kraljice Elizabete I u filmu "Zaljubljeni Shakespeare" (Shakespeare in Love). Širom svijeta postala je prepoznatljiva kao "M", šefica Jamesa Bonda. Lik je prvi put odigrala u filmu GoldenEye 1995. godine i tako postala prva žena u toj ulozi.

Upitana ima li mišljenje o tome ko bi trebao biti sljedeći Bond, odgovorila je kratko: ne.

Ručak sa šefom MI6

U intervjuu se prisjetila i anegdote vezane za Bondov svijet u stvarnosti. Bivši šef britanske obavještajne službe MI6, Sir David Spedding, pozvao ju je na ručak, što je opisala kao vrlo uzbudljivo iskustvo. Kad je pitala gdje bi je njen vozač trebao ostaviti, odgovorili su joj da nema potrebe — poslat će auto po nju. Ipak, stigla je oko 20 minuta kasnije, jer vozač nije mogao pronaći njenu kuću. Dench kaže da se zbog toga morala izviniti domaćinima, dodavši da joj se cijela situacija jako dopala.

Susret sa Sidneyjem Poitierom

Glumica je govorila i o susretu s američkim glumcem Sidneyjem Poitierom, prvim crnim glumcem koji je 1964. osvojio Oskara za najbolju glavnu ulogu. Dench je u to vrijeme u New Yorku igrala u predstavi "Amy's View", a Poitier je nakon jedne izvedbe došao iza scene. U njenoj garderobi tada je bio režiser Richard Eyre i davao joj napomene, kad se začulo kucanje na vratima.

Kad je Poitier ušao, osjećala se, kaže, kao da ju je zapuhao snažan vjetar, a susret je opisala kao uzbudljiv. Na pitanje šta mu je rekla, odgovorila je da nije rekla mnogo, više je ostala otvorenih usta, te da je bio vrlo šarmantan i veoma visok.

Ljubav prema Shakespeareu od devete godine

Razgovor se dotakao i njene ljubavi prema Shakespeareu. Imala je devet godina kad je gledala brata kako igra kralja Duncana u Macbethu, i tada se, kako kaže, rodila njena strast prema tom piscu. Prisjetila se kako je brat izašao na scenu i izgovorio repliku "What bloody man is that?", a ona je pomislila da je to nešto za nju — oduševio ju je i sam izraz "bloody".

Priznala je da je opčinjena Shakespeareovim sonetima. Kako je objasnila, u njima je ritam koji je poput ritma srca, a pisac je tako jednostavno sažeo ono što svako od nas osjeća o bilo čemu.