Kad nestane voća, ovi majmuni love životinje — ponašanje koje možda objašnjava kako su ljudi počeli jesti meso

Dvadesetogodišnje praćenje bradate kapucine u sjevernoistočnom Brazilu otkrilo je neočekivano raznolik jelovnik ovih primata. Iako se uglavnom hrane biljkama poput palminih oraha i raznog voća, u periodima nestašice biljne hrane majmuni počinju aktivno loviti manje životinje — gušterove, glodavce, zmije, oposume, šišmiše, iguane, ptičja jaja i ptiće.

Rezultati istraživanja objavljeni su 26. augusta u naučnom časopisu PLOS One. Naučnici su u privatnom području Fazenda Boa Vista prikupili više od 5.000 sati terenskih posmatranja u periodu od maja 2006. do decembra 2010. godine, tokom kojih su zabilježili 446 slučajeva u kojima su kapucini jeli životinje.

Sezonski obrazac lova

Tim je analizirao faktore koji utiču na ishranu majmuna, uključujući starost i pol jedinki, količinu padavina, temperaturu, vlažnost te relativnu zastupljenost voća i insekata. Rezultati su pokazali jasan obrazac: kada je biljne hrane bilo manje zbog sezonskih promjena, majmuni su lovili češće. Gušterovi i glodavci činili su najveći dio plijena, ali su majmuni lovili širok spektar životinja.

I mužjaci i ženke svih uzrasta hranjeni su malim kralješnjacima, ali je ovo ponašanje bilo češće kod odraslih i mladih mužjaka. Zanimljivo, nakon uspješnog ulova majmuni bi prvo ciljali na najhranljivije dijelove — mozak i organe — vjerovatno kako bi što brže iskoristili energetski najvrednije tkivo prije nego im drugi članovi grupe preotmu plijen, kako objašnjava koautorica studije Noemi Spagnoletti sa rimskog Univerziteta Sapienza.

Šta ovo znači za razumijevanje ljudske evolucije

Bradati kapucini odavno privlače pažnju naučnika jer spadaju među rijetke primate koji koriste alat — poznato je da kamenjem otvaraju plodove palmi. Primijećeno je i da ženke improviziranim priborom čiste nosne šupljine, što svjedoči o njihovoj prilagodljivosti.

Među primatima se obično ističe uloga šimpanzi kao lovaca na druge životinje, no ova vrsta ponašanja zapravo je prisutna kod čitavog niza primata, napominje Margaret Bryer, biološka antropologinja sa Univerziteta Wisconsin-Madison, koja nije učestvovala u studiji. Međutim, za razliku od šimpanzi koje su naši najbliži živi srodnici, bradati kapucini su evolucijski daleko od čovjeka i ne mogu se koristiti kao direktan model za rekonstrukciju života naših predaka.

Ipak, majmuni dijele dovoljno sličnosti s ljudima da bi mogli ponuditi tragove o evoluciji ponašanja ranih hominina. Čovjek je jedini primat koji danas redovno lovi životinje veće od sebe, ali kako i zašto su naši preci razvili takvo ponašanje ostaje uglavnom nerazjašnjeno. Jedna hipoteza pretpostavlja da su naši preci počeli jesti manji plijen u periodima sezonske nestašice biljne hrane, prije nego što su napredovali prema krupnijoj divljači.

Lov na mali plijen izgleda pomaže kapucinima da se nose sa sezonskim promjenama u dostupnosti biljne hrane — "a to je možda bio slučaj i kod hominina," kaže koautorica studije Susana Carvalho, primatologinja u Nacionalnom parku Gorongosa u Mozambiku.