Kada je trend postao važniji od ličnog stila
Hiljade žena različitih životâ i karaktera danas na društvenim mrežama izgleda gotovo identično — isti komadi, boje i frizure. Umjesto izraza ličnosti, moda se sve više pretvara u zajednički vizuelni kod koji diktira i ono kako treba da izgleda „autentičnost".
Savremena moda krije jednu zanimljivu anomaliju: izbor nikada nije bio veći, a razlike među nama nikada manje. Ako prelistamo društvene mreže, susrećemo na hiljade žena koje vode potpuno različite živote, imaju različite godine i karaktere, ali ih na slikama povezuje nešto neobjašnjivo — isti komadi odjeće, iste boje, frizure i siluete.
Nekada se trend pratio iz radoznalosti, u potrazi za novim. Danas ga, kako izgleda, mnoge prate iz straha da ne izgledaju kao da su ostale na strani. Tu se, možda, skriva i objašnjenje gdje je otišao dio stare predstave o ženstvenosti — one koja nije vezana za suknju, štikle ili crveni karmin, nego za slobodu da žena izgleda onako kako se njoj dopada.
Granica se izgubila
Ženstvenost, naravno, ne postoji u jednom jedinom obliku. Nije nestala jer žene nose patike, široke pantalone ili oversized jakne, niti je žena u haljini i biserima automatski eleganta. Pravo pitanje je drugačije: kada je modni trend učinjen važnijim od sopstvenog stila? Kada smo počeli kupovati nešto ne zato što nam lijepo stoji, nego zato što smo taj komad vidjeli toliko puta da smo zaključili kako ga jednostavno moramo imati?
Moda je uvijek imala kolektivnu dimenziju, ali su je društvene mreže pokrenule takvom brzinom da se razlika između „ovo mi se dopada" i „ovo bi trebalo da mi se dopada" praktično izbrisala.
Nemogući standardi
Ideja dotjerivanja također je doživjela preobražaj. Postojalo je vrijeme kada je odjeća za posebne prilike služila tome da se žena osjeća posebno — zbog sebe, a ne zbog muškarca, posla ili tuđih očiju. Danas se od nje očekuje niz suprotnosti: da bude istovremeno prirodna i negovana, seksi i opuštena, moderna i naizgled neopterećena. Treba da izgleda besprijekorno, ali da nikome ne padne na um da je sate provela pred ogledalom; ženstvena je, ali ne „prenapadna"; atraktivna, ali ne „očajna za pažnjom"; elegantna, uz dozu ležernosti. Čak je i spontanost dobila svoj trend.
U tome se možda skriva najveća proturječnost: ženama se poručuje da budu autentične, a potom im se svakodnevno nudi sasvim precizna uputstva kako ta autentičnost treba da se vidi. Prirodne obrve, određena frizura, nokti, figura, torba, patike — pa čak i „nenametljiva elegancija" danas ima svoja vizuelna pravila. Odbaci li žena jedan trend, odmah joj se nudi sljedeći, koji joj tumači kako izgledaju „old money", „clean girl", „mob wife" ili „quiet luxury". Bunt protiv uniformisanosti tako u nekoliko koraka postane nova uniforma.
Najstarija i najmodernija odluka
Sve to upućuje na zaključak da pitanje nije šta se desilo sa ženstvenošću, nego šta smo njoj učinili pokušavši da je pretvorimo u modni trend. Ona ne izgleda isto na dvadesetogodišnjakinji i na ženi od pedeset godina i ne zahtijeva štikle, dugu kosu, haljinu ili šminku. Može se ogledati u načinu na koji neko govori, kreće se, bira odjeću, nosi godine, postavlja granice ili uživa u sopstvenom izgledu. A možda je najsavremenija odluka koju žena može donijeti i ona najstarija: da pogleda šta je trenutno „in" i mirno procijeni da li je to uopšte ona.
