Kada roditelj preuzme sve obaveze: greške koje djeci otežavaju povratak u školu
Psihologinja i gestalt psihoterapeutkinja Zvjezdana Savić za "Avaz" navodi najčešće greške roditelja na početku i tokom školske godine — preuzimanje djetetovih obaveza, opsjednutost ocjenama i nedostatak vremena da se dijete zaista sasluša. Njena preporuka je ravnoteža između discipline i odnosa s djetetom.
Septembar donosi djeci novi raspored, drugu učionicu, nova lica pred tablom i obaveze na koje se treba naviknuti, a roditelji uz njih prolaze vlastito razdoblje privikavanja. U toj žurbi se, često i s najboljom namjerom, naprave propusti koji se kasnije vrate kao napetost kod kuće, nevoljkost za učenje i uzdrmano samopouzdanje djeteta.
O tome gdje roditelji najčešće pogriješe za "Avaz" je govorila psihologinja i gestalt psihoterapeutkinja Zvjezdana Savić. Ona odmah napominje da odgovor nije univerzalan, jer dosta zavisi od toga koliko dijete ima godina i koji razred pohađa.
Pomoć je u redu, preuzimanje nije
Na vrhu njene liste je situacija u kojoj roditelj radi ono što je djetetov zadatak. Priskočiti u pomoć, kaže Savić, potpuno je legitimno; problem počinje kada odrasli na svoja pleća prebace baš sve.
Drugi propust tiče se mjerila kojim se prati kako dijete napreduje. Savić govori o "nekoj vrsti opsjednutosti ocjenama i takmičenjem s drugom djecom", u kojoj brojka u dnevniku postane jedini pokazatelj djetetovog uspjeha.
Kada u danu nema mjesta za razgovor
Sve se, međutim, ne svodi na školu. Kada je raspored pretrpan, a pritisak svakodnevan, roditeljima, upozorava psihologinja, ponestane i vremena i snage da s djetetom porazgovaraju o svemu ostalom: kako se slaže s vršnjacima, kakav odnos ima s profesorima, nastavnicima i učiteljima, pa i o tome trpi li neki oblik nasilja.
Uz to dodaje da roditelji nisu jedni te isti i da ih ne bi trebalo svrstavati u istu kategoriju, ali da se nabrojani propusti ipak mogu označiti kao oni koji se najčešće ponavljaju.
Ravnoteža umjesto odustajanja od discipline
Njen savjet nikako nije da se škola, red i ocjene stave po strani, nego da se pronađe mjera između onoga što dijete mora i onoga što roditelj i dijete jedno drugom znače.
Disciplina je važna i ocjene su važne, poručuje Savić, ali jednako toliko vrijede sati provedeni zajedno i atmosfera u kojoj će dijete slobodno ispričati čime se ponosi, reći kada mu nešto ne valja, i u kojoj će se povremeno naprosto zabaviti s roditeljima.
Zato prve sedmice nose posebnu težinu: dijete iznova gradi ritam spavanja, učenja, odmora i slobodnih sati, dok roditelji nerijetko očekuju da sve funkcioniše besprijekorno već od prvog dana.
