Komete kao donosioci života na Zemlju? Simulacije pokazale da je to malo vjerovatno

Jedna od hipoteza koja se u nauci razmatra više od jednog stoljeća glasi da je život na Zemlji nastao iz prebiotskih hemijskih spojeva koji su stigli iz svemira, a jedan od mogućih prenosioca bili bi kometi. U kometima koji lete kroz svemir naučnici su, naime, već uočili tragove organskih molekula. No, novo istraživanje zasnovano na velikom broju simulacija pokazuje da bi takav scenario bio izuzetno rijedak.

„To je pomalo romantična ideja, ali naši rezultati sugeriraju da je vrlo malo vjerovatna", rekao je astronom Richard Anslow sa Univerziteta u Cambridge, jedan od autora studije objavljene u časopisu Scientific Reports.

Šta su simulirali istraživači

Anslow i kolege testirali su šta bi se dogodilo da kometi, kako hipoteza pretpostavlja, zaista prenesu prebiotske hemikalije na Zemlju. U fokusu im je bio cijanovodonik (hidrogen cijanid), molekula iz koje se mogu sintetizovati brojni gradivni blokovi života — lipidi, šećeri, nukleobaze i nukleotidi. Cijanovodonik je redovno pronalažen u kometima i, prema istraživačima, jedina je poznata „sirovinska" molekula koja je u kometima Sunčevog sistema uočena u dovoljnoj količini da bi se smatrala relevantnom za prebiotsku hemiju. Drugi srodni spojevi, poput cijanoacetilena i cijanogena, javljaju se u znatno manjim koncentracijama.

Tim je zatim proveo 100.000 simulacija kojima je nastojao dočarati uslove rane bombardovanja Zemlje kometama, razdoblja u kojem se s planetom sudarilo više od 100.000 kometa. Rezultati nisu išli u prilog teoriji: u 54 posto simulacija nijedan sudar ne bi donio dovoljnu količinu cijanovodonika na kopno. Kometi bi se raspadali u atmosferi, gubili hemijski teret u vrućini udara — što se pokazalo najvažnijim faktorom — ili padali u okeane, gdje bi preživjeli cijanovodonik bio razrijeđen.

U preostalih 46 posto simulacija bar bi jedan komet uspješno prenio dovoljno molekula do površine, no i te bi isporuke pružile samo kratku priliku za prebiotsku hemiju.

„Jedna u milion"

Kao što je Anslow objasnio, takav bi događaj zahtijevao savršen splet okolnosti: udar upravo pravom brzinom i pod pravim uglom, a potom i odgovarajuću koncentraciju hemikalija i brzinu kojom bi hemijski počeci života krenuli naprijed. „Ne možemo sa sigurnošću isključiti da se to tako dogodilo. Ali čini se da je to zaista rijetka pojava — u najboljem slučaju, jednokratna slučajnost", naveo je on.

Istraživači ističu da je riječ samo o simulacijama i da rezultati ne dokazuju da se tako nešto nije moglo desiti, ali upućuju na to da je teorija o kometima manje vjerovatna nego što se ranije mislilo.

Marsovski scenario

Poseban zaključak studije tiče se drugih planeta: izračuni sugeriraju da bi Mars bio bolji kandidat za hipotezu o kometima. Zbog tanje atmosfere i manjih brzina udara, crveni bi planet omogućio više od pet puta više uspješnih transporta hemikalija nego Zemlja. S druge strane, gusta atmosfera Venere progutala bi većinu kometa, pa i one promjera od nekoliko kilometara.