Konobari u Splitu otkrili ko ostavlja najviše napojnice: "Amerikanac bez problema ostavi 20 do 50 dolara"

Ljeto na splitskoj Rivi donosi pune terase, užurbane konobare i goste iz cijelog svijeta. Dok će jedni račun platiti u cent, drugi će zaokružiti na cijeli iznos, a treći ostaviti desetine ili čak stotine eura napojnice. Te razlike u navikama turista ujedno otkrivaju i razlike među kulturama iz kojih dolaze.

Ivan Lavrić već četiri godine radi kao konobar upravo na splitskoj Rivi. Posao, kako kaže, nije nimalo lagan, naročito tokom sezone kada je grad prepun turista. Ipak, ljeti se trud posebno isplati. „Kada je manča u pitanju, sve zavisi od osobe do osobe. Britanci su posebna priča. Kod njih je nekako podijeljeno. Nekad će stvarno dobro ostaviti, a nekad će se uvrijediti na sam koncept napojnice. Ne bih to nužno dijelio po državama, iako se ipak vide određeni obrasci koji imaju veze s kulturama", objašnjava Lavrić. Dodaje da je Amerikancima napojnica sastavni dio kulture i da najčešće ostavljaju između 10 i 15 posto računa, a nije rijetkost da sami predlože i 20 posto. Kod ostalih gostiju situacija je mnogo šarolikija, a veliku ulogu igra i način plaćanja — kada gost plaća gotovinom, napojnica zavisi isključivo od njegove odluke, dok kod kartičnog plaćanja uređaj nudi mogućnost odabira postotka.

Amerikanci: napojnica kao dio zarade

Da je napojnica u Sjedinjenim Državama gotovo obavezna potvrđuju i Amerikanke Lily i Paige iz Kalifornije, koje objašnjavaju da se u njihovoj zemlji napojnicama zapravo često nadopunjuje plaća konobara. „Napojnice u restoranima definitivno se očekuju jer obično imaš prilično nisku plaću, pa ti zarada većinom zavisi od napojnica", kažu. U Kaliforniji je uobičajeno ostaviti između 15 i 20 posto, pri čemu se 20 posto smatra standardom.

Francuzi rijetko ostavljaju bakšiš

Francuzi su, prema iskustvima splitskih konobara, među gostima od kojih se napojnica najrjeđe očekuje. To potvrđuje i Deborah iz Francuske, zatečena u Splitu. „To je tačno, mi ne ostavljamo napojnicu. Razlog je to što je kod nas u Francuskoj usluga obično uključena u cijenu. Zato je i ne moramo ostavljati jer nam se već uračunava u ukupni iznos koji plaćamo. Naravno, ako je usluga bila zaista izvrsna, ostavit ćemo napojnicu, ali to je ipak izuzetak", objašnjava Deborah. Upravo to kao razlog navode i konobari — gost koji dolazi iz zemlje u kojoj je napojnica već uračunata u cijenu ne mora nužno ni pomisliti da se u Hrvatskoj očekuje nešto dodatno.

„Oni gledaju prema svojoj kulturi i ne znaju da je ovdje drugačije", dodaje Lavrićev kolega Pablo Rodrigues, koji na Rivi radi tek četiri mjeseca. Pablo je rođen u Beču, majka mu je iz Kostarike, a otac iz Omiša. Iako je relativno nov u ugostiteljstvu, već je primijetio koliko se navike gostiju razlikuju. „Neki ostave malo više manče, neki ne ostave ništa. Ako je dobra usluga, mislim da je deset posto uvijek fer. Ali neki jednostavno u svojoj kulturi nemaju običaj ostavljati", kaže Pablo.

Ko je najdarežljiviji, a ko najškrtiji

Da razlike među turistima nisu samo dojam konobara smatra i splitski poduzetnik Miroslav Svaguša, koji ima iskustva u različitim ugostiteljskim djelatnostima. Prema njegovom iskustvu, među najškrtijim gostima kada je riječ o napojnici su Šveđani. Navodi i mlađe Engleze, Portugalce, Italijane i Francuze kao goste od kojih bakšiš, kako kaže, teško dolazi. „Kad vam dođe Amerikanac, on će vam ostaviti 20 do 50 dolara bez problema", ističe Svaguša. Nijemci su, prema njegovom iskustvu, negdje između — ostave desetak ili dvadesetak eura, dok su Austrijanci, Irci i Norvežani također među gostima od kojih se može očekivati napojnica.

Da je napojnica sastavni dio kulture u Njemačkoj potvrdila je i Ana, koja i sama radi u ugostiteljstvu u toj zemlji. „Mislim da je kultura ostavljanja napojnica u Njemačkoj vrlo popularna. Mnogi ljudi ostavljaju dobre napojnice. I ja radim kao konobarica u Njemačkoj, sasvim je normalno ostavljati napojnicu. Ljudi najčešće zaokružuju račun na veći iznos. Ako je račun, naprimjer, 11 eura, zaokruže na 15, a ako je 18 eura, onda na 20. Uglavnom se zaokružuje na sljedećih pet ili deset eura", objašnjava Ana, dodajući da je upravo u kafiću na Rivi konobaru ostavila dva do tri eura.

Adam i Joanna iz Poljske kažu da, kada je usluga dobra, ostavljaju pet do deset posto ukupne cijene. „To je neko nepisano pravilo u Poljskoj. Ali bili smo u Japanu, tamo, naprimjer, nema napojnica. Ostavljanje napojnice u Japanu je ponižavajuće. Stekla sam dojam da je to sasvim u redu — konobar za svoj posao dobiva plaću, ne moramo ga dodatno plaćati", kaže Joanna. Tom iz Češke pak govori da je kod njih deset posto uobičajeno pravilo.