Kosa iz skitske grobnice u Sibiru otkrila najraniji poznati dokaz opijanja kanabisom

U drevnoj kraljevskoj grobnici u Sibiru, poznatoj kao Tunnug 1, međunarodni tim istraživača otkrio je najraniji pouzdano datiran direktan dokaz upotrebe psihoaktivnog kanabisa. Hemijska analiza očuvane ljudske kose pokazala je spojeve povezane s opijajućim dejstvom ove biljke.

Studiju je predvodio arheolog Gino Caspari sa Univerziteta u Bernu u Švicarskoj. Tunnug 1 leži u Uyuk dolini u južnom Sibiru, regiji koju zbog brojnih drevnih skitskih grobnih humki ponekad nazivaju Dolinom kraljeva. Spomenik je otkriven 2010-ih godina i ubraja se među najstarije poznate skitske kraljevske grobnice, povezane s kulturom Arzhan iz samog početka skitskog perioda.

Više od hiljadu sjemenki i savršeno očuvana kosa

Humka promjera oko 140 metara skrivala je složene drvene grobne komore, bronzane ukrase, perle, oružje i opremu za jahanje. Pronađeni su i ostaci desetina žrtvovanih konja, a mnogi su bili položeni uz ljudske kosti, u rasporedima koji asociraju na drevne zapise o sablasnim jahačima koji čuvaju skitske kraljeve.

"U ovoj kneževskoj grobnici sahrane su pratila opsežna žrtvovanja konja i, najvjerovatnije, i ljudska žrtvovanja", izjavio je Caspari.

Novo istraživanje fokusiralo se na šest osoba sahranjenih u četiri drvene grobne strukture. Uz i oko njihovih sahrana arheolozi su pronašli više od 1.000 sjemenki kanabisa, od kojih je mnogo ostalo netaknuto nakon skoro tri milenijuma. Sjemenke su male i liče na divlji kanabis, a budući da biljka prirodno raste u umjerenoj srednjoj Aziji, mogla je biti prikupljena lokalno.

Budući da same sjemenke ne otkrivaju da li je biljka korištena zbog psihoaktivnog djelovanja, istraživači su analizirali uzorke kose pomoću masene spektrometrije. Kosa se izvanredno odupire raspadanju i u svojoj keratinskoj strukturi zadržava tragove supstanci koje su kružile tijelom. Kosa iz grobnice bila je očuvana toliko dobro da izgleda kao da je jučer skinuta s žive glave, još uvijek ispletena u pletenice.

U svakom testiranom uzorku otkriveni su jasni hemijski signali koji odgovaraju kanabinolu (CBN), spoju koji nastaje razlaganjem tetrahidrokanabinola (THC), glavnog opijajućeg sastojka kanabisa. Zabilježeni su i znatno slabiji signali koji odgovaraju samom THC-u.

"Molekularni tragovi u kosi i sjemenke kanabisa potiču iz iste grobnice i sugeriraju da je kanabis korišten zbog svojih opijajućih svojstava", rekao je Caspari. Nalazi upućuju na to da su ovi drevni ljudi bili izloženi psihoaktivnom kanabisu, najvjerovatnije namjerno.

Nije, međutim, poznato na koji način su pokojnici bili izloženi kanabisu – da li su ga jeli, pušili, udisali pasivno ili pili kao čaj. Ne zna se ni za šta su ga koristili, ali studija nudi zanimljivu mogućnost. "Vjerovatno učešće ljudskog žrtvovanja, koje bi dovelo do stvaranja sablasne povorke, potencijalno je biljku učinilo korisnim sredstvom za smirivanje pojedinaca koji su trebali biti uključeni u rituale", pišu istraživači.

Istraživači sada sekvenciraju drevne ostatke kanabisa, nadajući se da će saznati više o tome da li su biljke uzgajane i kako se kanabis proširio drevnim svijetom. "Rana upotreba kanabisa se tako pokazuje ne samo kao farmakološka zanimljivost, već kao pokazatelj toga kako su drevna društva eksperimentisala s psihoaktivnim svojstvima biljnog svijeta i unosila ih u rituale", zaključuju istraživači.