Košnice imaju ugrađen imuni sistem: odbrana se pojačava od ulaza do crijeva pčela

Košnica kao tvrđava: pčele brane koloniju u slojevima

Nova australska studija otkrila je da pčelinja zajednica funkcioniše poput jedinstvenog imunog sistema u kojem svaki dio košnice – ulaz, saće i sama tijela pčela – nosi drugačiju, precizno usmjerenu odbranu od opasnih mikroba. Studija je, kako se navodi, objavljena u časopisu ISME Communications.

Istraživanje je vodila mikrobiologinja Kenya Fernandes sa Univerziteta u Sydney, u saradnji s kolegama iz Odjela za primarne industrije New South Wales u Australiji. Pojašnjavajući pozadinu rada, istraživači su istakli da blizak život u gustoj koloniji, iako ključan za uspjeh socijalnih insekata, istovremeno olakšava prenošenje uzročnika bolesti. Zato se pčele, dodaju, štite „socijalnim imunitetom“ – usklađenim sistemom ponašajnih, hemijskih i imunoloških odbrana.

Dok su antimikrobna svojstva meda, voska i propolisa – smole koju pčele same proizvode – naučnici već odavno prepoznali, do ovog istraživanja nije bilo jasno kako njihov raspored unutar košnice, zajedno s ostalim odbrambenim mehanizmima, doprinosi zaštiti od gljivica i bakterija.

Uzorci su prikupljeni sa košnica 24 kolonije evropske medonosne pčele (Apis mellifera) s pet pčelinjaka u New South Walesu. Analizirani su med, propolis, vosak i polen, a uz to i mikrobiomi ulaza u košnicu, polena, saća s leglom te crijeva pčela sabiračica.

„Što se dublje približavamo centru košnice, antimikrobne odbrane postaju ciljanije“, objasnila je Fernandes. Prema njenim riječima, saće, pohranjeni polen i tijela pčela filtriraju štetne bakterije i gljivice te pogoduju korisnim vrstama, dok materijali izloženi spoljašnjoj sredini, poput propolisa, djeluju šire i manje usmjereno.

Najjača zaštita zabilježena je protiv bakterija Paenibacillus larvae i Paenibacillus alvei – što ne iznenađuje jer te infekcije mogu potpuno uništiti koloniju. Zaštita od gljivica pokazala se slabijom i manje organizovanom. Istraživači smatraju da je razlog tome to što malo gljiva zaista ubija pčele: mnoge su korisne, a čak su i neki patogeni sojevi podnošljivi.

Raspoloživo lokalno cvijeće imalo je poseban uticaj na hemijsku odbranu kolonije. Zanimljivo je i to da su bakterije u svakom sloju kolonije bile različite, iako pčele stalno unose mikroorganizme s cvijeća – što ukazuje da košnica sama „bira“ gdje će se koji mikrobi nastaniti. Kod kolonija pod stresom ta je raspodjela bila manje uredna.

Imuna „snaga“ kolonije, pokazalo se, zavisi od lokacije pčelinjaka, zdravlja košnice i izloženosti štetočinama poput malog košničara, što govori o velikoj osjetljivosti odbrambenog sistema na razlike u okolini.

„Zdrave košnice zavise o zdravim ekosistemima i pod njihovim su uticajem“, rekla je koautorica Elizabeth Frost, specijalistica za pčele iz Odjela za primarne industrije New South Wales. Krčenje zemljišta i intenzivna poljoprivreda, upozorila je, mogu neprimjetno slabiti prirodnu odbranu pčela, pa je čuvanje staništa bogatih raznovrsnim cvijećem, kako zaključuje, snažan argument.