Ledenjaci otoka Vega ostali bez snijega nakon natprosječno tople zime

Istočno od Antarktičkog poluotoka, u Weddellovom moru, leži mali otok Vega koji iz orbite izgleda neobično. Led, gole stijene i glacijalne morene na satelitskim snimcima oblikuju nešto što podsjeća na lobanju u profilu, okrenutu prema susjednom Đavoljem otoku (Devil Island).

Snimke je napravio instrument OLI (Operational Land Imager) na satelitu Landsat 9, 22. marta 2025. i 10. oktobra 2026. godine. Prvi prikazuje otok na početku južne jeseni, a drugi u proljeće. U martu 2026. snimanje nije bilo moguće jer su otok zaklanjali oblaci.

Oko, usta i vilica od leda i stijene

Svaki dio „lica“ ima geološko objašnjenje. Nunatak, stijena koja izbija iz leda, daje dojam očne duplje. Bočna morena oblikuje usta, a ledenjak Bahía del Diablo (ledenjak Đavoljeg zaljeva) čini donju vilicu.

Razlika između dva snimka je upadljiva. U martu 2025. led je bio prekriven slojem snijega, što je uobičajeno za najvlažniji mjesec u tom području. Na snimku iz oktobra 2026. snijega na velikim površinama nema, pa se vide tamnije ledene plohe.

Topla zima bez snijega

Glaciolog Mauri Pelto s koledža Nichols kaže da su za toliko golog leda u oktobru djelimično odgovorne natprosječne temperature tokom zime 2026, posebno u junu. Otkriveni led na Vegi i okolnim otocima, prema njegovim riječima, pokazuje da je tokom zime napadalo malo novog snijega, a i taj je dodatno smanjen sublimacijom i vjetrom koji ga je raznosio.

„Zimska sezona nije bila nikakva poslastica za ove ledenjake“, rekao je Pelto.

Ni sezona otapanja koja slijedi ne obećava mnogo bolje. Goli led je tamniji od snijega i upija više sunčeve energije, pa se očekuje da će se otapanje ubrzati kako dani postaju duži i topliji. Pelto napominje da bi kratkoročno pomogao i tanak sloj svježeg snijega iz nekog proljetnog nevremena.

„Dok je zatrpana snijegom i ledom, lobanja je sačuvana. Ali kad je izložena otapanju, troši se, što će dovesti do promjene linije vilice i širenja očne duplje“, naveo je glaciolog.

Decenije praćenja ledenjaka

Landsat je imao ulogu i u prvom detaljnom kartiranju leda na Vegi. U studiji objavljenoj 1982. godine naučnici su opisali četiri ledene kape otoka, sa stjenovitim liticama koje izbijaju iz njih i izlaznim ledenjacima. Na osnovu ranih Landsatovih snimaka, aerofotografija i topografskih karata popisali su 29 ledenjaka na otoku.

Među njima se ledenjak Đavoljeg zaljeva pomno prati od južnog ljeta 1998–1999, a istraživači su zabilježili ukupni pad njegove mase. Satelitski snimci iz posljednjih decenija pokazuju gubitak leda i na drugim ledenjacima otoka, uz sve veće površine otkrivene stijene.

Otok iz jedne polarne drame

Mnogo prije nego što su naučnici počeli mjeriti njegove ledenjake, Vega je bila svijetla tačka u jednoj od priča o stradanju iz vremena ranih istraživanja Antarktika. Švedska antarktička ekspedicija 1901–1903. krenula je proučavati geografiju, geologiju, klimu i životinjski svijet istočnog dijela Antarktičkog poluotoka. Tokom istraživanja ekspedicija se razdvojila u tri grupe, koje su zimu provele izolovane na različitim lokacijama, a u gustom morskom ledu izgubila je i svoj brod.

Mjesto koje je kasnije nazvano Cape Well-met, ispred „čela“ lobanje na Vegi, bilo je poprište sretnog susreta dvije grupe u proljeće 1903. godine. Ubrzo potom preživjele je spasila argentinska ekspedicija.

Izvor: NASA Earth Observatory, na osnovu Landsatovih podataka Geološkog zavoda SAD (U.S. Geological Survey).