Ležeći policajci nisu krivi za kvarove: mehaničar objasnio šta zapravo uništava ovjes

Vozači koji svakodnevno prolaze kroz gradske ulice pune uspornika često se pitaju koliko takvo prelaženje košta njihov automobil. Španski mehaničar Juan José Ebenezer tvrdi da je strah usmjeren na pogrešnu stvar: nije problem u broju prepreka, nego u tome kako im se prilazi.

„Možete prijeći koliko god ležećih policajaca želite, nećete uništiti automobil“, poručuje Ebenezer.

Kočenje u zadnji čas je prava greška

Ono što, po njegovom mišljenju, zaista šteti vozilu jesu dvije navike: naglo kočenje svega nekoliko metara pred preprekom i snažno pritiskanje gasa čim se ona pređe. Umjesto toga, savjetuje da usporavanje počne već pedesetak metara ranije, a da se nakon prelaska brzina vraća postepeno, bez trzaja.

Razlika nije kozmetička. Mirnim prilazom izbjegavaju se nagle kompresije i istezanja ovjesa, pa amortizeri i ostali dijelovi podvozja rade pod manjim opterećenjem. Kada vozilo u prepreku uđe prebrzo, ovjes udarac primi već u samom trenutku prelaska; ako se tome doda kočenje neposredno pred usporničem i ubrzanje odmah iza njega, opterećenje se prenosi i na karoseriju, čiji dijelovi se time brže troše. Ključno je, kaže Ebenezer, prepreku primijetiti na vrijeme i imati dovoljno prostora za usporavanje.

Nisko vozilo je osjetljivije, ali pravilo važi za sve

Sva vozila nisu jednako izložena. Ono s manjim razmakom od tla lakše će podvozjem zakačiti prepreku, dok je SUV s višim ovjesom uglavnom prelazi bez muke. Tip vozila ipak ne mijenja osnovnu preporuku — postupan i miran prilaz najviše smanjuje nepotrebno opterećenje.

Uz to treba imati na umu da su uspornici koji su pravilno postavljeni i homologirani projektovani tako da tehnički ispravnom automobilu ne naprave štetu, pod uslovom da im se priđe primjerenom brzinom. Šteta, dakle, obično ne dolazi od toga koliko ih puta pređete, nego od prevelike brzine i kočenja u posljednjem trenutku.