Ljeta na sjevernoj i južnoj polutki nisu ista: sjeverno traje duže i toplije je

Zemljina sjeverna i južna polutka izmjenjuju godišnja doba, ali njihova ljeta nisu ista. Kao što objašnjava NASA, Zemljina osa nagnuta je 23,4 stepena u odnosu na ravan orbite oko Sunca, pa su polutke ka Suncu okrenute u različito doba godine. Zbog toga ljeto na sjevernoj polutki traje od kraja juna do kraja septembra, a na južnoj od kraja decembra do kraja marta, pa je između njih razmak od oko šest mjeseci.

Ljeta se definišu i meteorološki, u odnosu na promjene vremenskih pojava, kao najtopliji mjeseci u godini. Prema toj definiciji, sjeverno ljeto traje od juna do augusta, a južno od decembra do februara.

Sjeverno ljeto duže za više dana

Prema podacima NASA-e, astronomsko ljeto na sjevernoj polutki u prosjeku je duže od južnog za 4,5 dana. U meteorološkoj definiciji sjeverna su ljeta duža od južnih za dva dana u godinama koje nisu prijestupne, ali je to posljedica toga što je februar najkraći mjesec u kalendaru.

Razlog leži u tome što Zemljina orbita nije savršen krug, nego blago eliptična, pa brzina kretanja planete oko Sunca nije stalna. Georg Feulner, viši istraživač Instituta za istraživanje klimatskih posljedica u Potsdamu (Potsdam Institute for Climate Impact Research), objasnio je za Live Science da se to dešava prema Keplerovom drugom zakonu.

U afelu, tački u kojoj je Zemlja najdalje od Sunca, planeta se kreće brzinom od 18,2 milje u sekundi (29,3 kilometra u sekundi). U perihelu, kada je Zemlja najbliža Suncu, brzina raste na 18,82 milje u sekundi (30,29 km/s). Ta razlika čini da Zemljin put u intervalu od 24 sata u afelu bude 53.686 milja (86.400 kilometara) kraći nego u perihelu. Zbog toga, kako je Feulner pojasnio u e-poruci za Live Science, period između proljetnog i jesenjeg ekvinocija na sjevernoj polutki traje duže nego na južnoj.

I toplije je na sjeveru

Sjeverna su ljeta u prosjeku i toplija. Studija objavljena 2015. u časopisu Climate Dynamics pokazala je da tačna vrijednost zavisi od toga mjeri li se temperatura zraka, kopna ili okeana, te od geografske širine. Ipak, kad se uzme prosjek svih domena i širina, sjeverna su ljeta toplija od južnih za 4,35 stepeni Celzijusa, odnosno 7,83 stepena Fahrenheita.

Udaljenost od Sunca pri tome nije presudna. Da jest, afel tokom sjevernog ljeta trebalo bi da ga učini hladnijim od južnog, koje se poklapa s perihelom.

Jedan od faktora je veći udio kopna na sjevernoj polutki u odnosu na okeane. „Kopno ima manji toplotni kapacitet od vode, pa se pri istom zagrijavanju jače zagrijava", rekao je Richard Seager, profesor sa opservatorije Lamont-Doherty Columbia Universityja, u e-poruci za Live Science. Zato se, prema UCAR centru za naučno obrazovanje, brojna kopnena područja sjeverne polutke brzo zagriju i ljeti dostižu više temperature.

Druga razlika, kako je dodao Seager, leži u načinu na koji se toplota raspodjeljuje kroz zrak i vodu. Sunčeva toplota koju primi kopno zagrijava samo prvih nekoliko stopa (oko metar) atmosfere, dok se toplota koju upije voda miješa kroz sve njene dubine. Zbog toga je južna polutka, s većim udjelom vode, ljeti hladnija.

Drugi faktor viših ljetnih temperatura na sjevernoj polutki su okeanske struje koje prelaze ekvator i prenose vodu i toplotu između polutki. Glavna je atlantska meridionalna prevrtajuća cirkulacija (AMOC). „AMOC u Atlantiku prenosi toplotu iz južne u sjevernu polutku", rekao je Feulner. To zagrijava sjeverne okeane i mora, a oni zatim i susjedna kopnena područja.